Jedna od brojnih turističkih atrakcija Nacionalnog parka Paklenica je izlet Tragovima Winnetoua. Prije točno 60 godina na ovim prostorima snimljen je jedan od brojnih filmova o ovom indijanskom poglavici. U NP-u Paklenica, na Zrmanji, Tulovim gredama, u NP-u Krka, na području Rovanjske, Prezida i u NP-u Plitvička jezera snimljeno je ukupno sedam od 11 filmova, a za potrebe snimanja sagrađen je vesternski gradić Roswell kod Fužina. Od 1962. do 1968. godine zapadnonjemački filmaši u koprodukciji s hrvatskom filmskom kućom Jadran film snimali su filmove. Prvi film snimljen je 1962. godine – "Blago srebrnog jezera", a posljednji 1968. – "Winnetou u dolini smrti".
Zrmanja postala Rio Pecos
Vozeći se brodićem rijekom Zrmanjom, naš vodič Jere objašnjavao je turistima sve lokacije na kojima su snimane neke od glasovitih scena. – Nažalost, bio sam premali da bih se sjećao snimanja tih filmova, imao sam samo dvije godine, ali su mi roditelji pričali kako je, primjerice, cijeli Obrovac u to vrijeme lijepo živio od filmaša, što glumaca, što pratećeg osoblja, koji su trošili devize. Jedna od najpoznatijih lokacija na Zrmanji je Pariževačka glavica. Tamo je za potrebe filma napravljeno indijansko selo Pueblo Plato. Zanimljivo je da se Zrmanja u filmovima o Winnetouu zvala Rio Pecos. S tog platoa pruža se zadivljujući pogled na duboko usječen kanjon rijeke Zrmanje i tu su nastale najčuvenije slike iz filma – priča naš vodič.
Jesu li se na Zrmanji snimale scene vožnje kanuom?
– Da, baš tu na ušću gdje se Zrmanja ulijeva u Novigradsko more. Tu su se odvijale čuvene borbe Old Shatterhanda i Intschu-Tschune. Scena je završila dva kilometara uzvodno, pokraj impozantne kamene gromade na desnoj strani. Na tom su mjestu snimljene scene Old Shatterhandova pokušaja da dohvati totemsko deblo te spektakularna vožnja bandita na splavima gorućom rijekom Rio Pecos. U Starigradu Paklenici nalazi se muzej Winnetoua. U ne baš prevelikom prostoru mogu se vidjeti brojne fotografije sa snimanja, ali i originalna odjeća Indijanaca i kauboja, kao i kanu koji je korišten u filmovima. U tom prostoru boravili su i glumci. Svatko je imao svoju sobicu s ormarom, malim krevetom i radnim stolom. Ispred muzeja nalazi se kran za snimanje, izgrađen 1949. za potrebe filma "Zastave".
– Iz priča roditelja, "vatrene vode" nije nedostajalo. Tih mjeseci prodale su se litre i litre domaće rakije – naglasio je Jere. Najveći broj filmova iz serije režirao je njemački majstor zanata dr. Harald Reinl (1908.–1986.), a likove trojice glavnih protagonista glumili su Pierre Brice (Winnetou), Lex Barker (Old Shatterhand) i Stewart Granger (Old Surehand). Manje uloge pripale su domaćim glumcima, pa su u toj seriji nastupili, među ostalima, Dunja Rajter, Nikša Štefanini, Branko Špoljar, Mirko Boman, Ilija Džuvalekovski, Miha Baloh, Slobodan Dimitrijević, Ilija Ivezić, Dragutin Felba, pa čak i kazališni veterani Veljko Maričić i Marija Crnobori.
– Za potrebe snimanja filmova o Winnetouu bili su angažirani brojni statisti. Najviše ih je bilo iz Zadra. Bio sam dječak, ali znam da su se za statiste javljali brojni zadarski besposličari, koji su za dan snimanja dobivali tri besplatna obroka, ali i nešto novca. Nije to bilo puno, nekih možda 30 eura u današnjoj vrijednosti. Bilo im je svejedno hoće li glumiti kauboje ili Indijance, nije im bilo teško snimati po velikim vrućinama i na dosta nepristupačnom terenu – priča nam Danko, koji ima tvrtku koja organizira skokove s Masleničkog mosta.
Karl May nikad nije bio u Americi
Dva glavna glumca serije filmova o apačkom poglavici, Francuz Pierre Brice i Amerikanac Lex Baker, više nisu među živima. Pierre je umro 2015., a Lex 1973. godine. Barker se inače proslavio ulogama Tarzana u seriji filmova iz 1940-ih. – Na premijeru prvog filma u Frankfurtu došao sam u kino dobro zamaskiran. Nisam očekivao ništa od filma u kojem glumim glavnu ulogu, a izgovorio sam samo nekoliko rečenica. Međutim, na kraju filma svi su ustali i počeli pljeskati. Film je doživio neviđen uspjeh – rekao je jednom prilikom Brice.
Koliko su filmovi postali popularni, dokazuje činjenica da je Panini ubrzo izdao prvi album sa sličicama, pa drugi, treći. Svi su skupljali Winnetoua... Filmovi su nastali prema romanima njemačkog pisca Karla Maya. Priče o Winnetouu napisao je dok je služio zatvorsku kaznu zbog sitnih prijevara. Pisao je o Divljem zapadu, a nikad nije posjetio Ameriku. Dokaz neprolazne popularnosti Winnetoua stigao je i 2016. godine, kada je snimljen raskošni trodijelni televizijski film “Winnetou – mit živi”. U novoj njemačko-hrvatskoj koprodukciji producenti su se odlučili vratiti korijenima i snimati na istim onim lokacijama u Hrvatskoj koje su proslavile originalne filmove.