Izgubio kontrolu nakon pada Orbana: Vučić je sve veća prijetnja regiji

Aleksandar Vučić postaje sve veći problem ne samo za Srbiju, u kojoj autokratski vlada već 14 godina, nego i za cijelu regiju. Njegove zapaljive izjave dio su njegove svakodnevice, no poruke koje je iznio jučer u Donjoj Gradini u Bosni i Hercegovini, prilikom obilježavanja sjećanja na žrtve Jasenovca, izrazito su problematične i teško ih je nazvati „normalnima“ u kontekstu smirivanja odnosa u ovom dijelu Europe.

Kako drukčije nazvati Vučićeve poruke kada govori o „kultu mržnje prema Srbima“ i „uništavanju Srbije“ izvana, pri čemu, ni više ni manje, navodi primjer „odvajanja Crne Gore“ 2006. godine: „Toliko smo bili dobri i poslušni i toliko su svoju riječ poštovali da su rekli, odvojite im Crnu Goru. Pobijedite za jedan-dva posto, imate rukovodstvo u Beogradu koje se neće miješati i neće se buniti. A zašto odvojiti Crnu Goru? Ne samo da Srbija ne bi imala izlaz na more, nego da bi nam kasnije mogli oduzeti i Kosovo. Kada su to završili 2006. godine, rekli su: dobro je, sve je prošlo mirno, lijepo i demokratski.“

Jednom radikal, uvijek radikal. Iz Vučića progovara njegov politički otac i ratni zločinac Vojislav Šešelj te politika tzv. srpskog sveta, koja negira pravo Crnoj Gori na neovisnost. Nije ovo prvi put da Vučić dovodi u pitanje crnogorsku samostalnost, za koju je 55 posto građana glasalo na referendumu prije 20 godina. Rado bi Vučić da su „oba oka u istoj glavi“. Uostalom, na destabilizaciji susjedne Crne Gore već godinama sustavno radi. Ne zanima Vučića što je Crna Gora kao samostalna država međunarodno priznata još na Berlinskom kongresu 1878. kada i Srbija; što je nastankom Kraljevine SHS, a potom i Kraljevine Jugoslavije izgubila državnost i bila praktički izbrisana; što je u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji bila jedna od šest republika; te što su njezine granice, prema Ustavu iz 1974., potvrđene kao i granice ostalih republika, koje su raspadom zajedničke države postale međunarodne granice.

Video: Pixsell

Sve to srpskim nacionalistima nije važno, za njih je negiranje Crnogorcima prava na naciju i vlastitu državu i dalje normalno stanje. To danas otvoreno radi srbijanski predsjednik. Srbija nikada nije imala izlaz na more, no Aleksandar Vučić i dalje, kao i 1990-ih, kada je  zajedno s Vojislavom Šešeljem, hrvatski dio Jadrana nazivao „srpskim morem“, danas bi se rado zadovoljio i crnogorskim dijelom Jadranskog mora. Ipak, danas Vučić ne može tako otvoreno svojatati dijelove hrvatskog teritorija kao što je to nekoć činio, ali zato na drugačiji, potencijalno opasan način širi strah od Hrvatske te sporazum o suradnji s Albanijom i Kosovom, koji ima Hrvatska, proglašava savezom koji  ima za cilj napad na Srbiju.

Ovaj sporazum nije nikakav savez. Svaka država ima čitav niz sporazuma i memoranduma o vojno-tehničkoj suradnji. Tako i Hrvatska i Srbija imaju potpisan bilateralni sporazum o vojnoj suradnji iz 2010. godine, koji je potvrđen u Saboru i koji je praktički jači od deklaracije o suradnji s Albanijom i Kosovom koju ima Hrvatska. Sporazum sa Srbijom nije opozvan, iako se već godinama ne primjenjuje,  ali Vučić, koji kontinuirano izmišlja vanjske i unutarnje neprijatelje kako bi se predstavio jedinim zaštitnikom Srbije, takve činjenice jednostavno ignorira. Lakše je širiti laži i histeriju, jer time lakše pravda ogromna sredstva koja se izdvajaju za naoružavanje Vojske Srbije. Malo je reći koliko je uvredljivo  da čovjek koji je bio među onima koji su podržavali i poticali agresiju na Hrvatsku, danas kmeči o tome da će Hrvatska napasti Srbiju. Svaka njegova izjava u tom kontekstu ima jasan politički i nacionalno-mobilizacijski cilj. On se obraća svojim biračima jer mu tlo pod nogama polako izmiče, a nervoza je još jača nakon što je Viktor Orban, Vučićev zaštitnik u EU, doživio politički fijasko na nedavnim izborima u Mađarskoj.

No, koliko god u jednom trenutku Vučić radikalske redove zamijenio naprednjačkim i navukao „europsko odijelo“, u suštini je ostala ista radikalska priča, isti birači, isti obrazac. Vučić se nije bitno odmakao od Šešelja. Ne treba imati iluzije da postoji bilo kakva ideološka razlika između njih dvojice. Dobrosusjedski odnosi i europska budućnost sve su ono protiv čega se bore Aleksandar Vučić i Vojislav Šešelj već više od trideset godina. Njihova politika temelji se na govoru mržnje, sijanju straha te širenju etničke netrpeljivosti. Jer kako drugačije objasniti Vučićevu besramnu manipulaciju nedužnim jasenovačkim žrtvama, koje mu služe jedino za dnevno-političke potrebe u širenju netrpeljivosti prema susjedima, kao i stalne poruke Hrvatskoj da se „nikada više neće dopustiti progon Srba“, bez ikakve samokritike ili odgovornosti za huškanje i poticanje dijela hrvatskih Srba na sukob s vlastitom državom, što je 90-ih radio zajedno sa Šešeljem i ostalima.

Istodobno nazivati Slobodana Miloševića žrtvom zato što je predan Haaškom sudu uvreda je za sve žrtve njegove zločinačke politike, od Hrvatske, preko Bosne i Hercegovine, pa sve do Kosova. To je učinio Aleksandar Vučić, čovjek koji je vladu mučki ubijenog premijera Zorana Đinđića koja je izručila Miloševića nazvao izdajničkom.

Kada se sve sagleda, dok god Vučić bude na vlasti u Srbiji, koja danas više nalikuje na Bjelorusiju, nego neku stabilnu europsku državu, teško je očekivati smirivanje tenzija i normalne dobrosusjedske odnose  u ovom dijelu Europe. A kako se budu približavali parlamentarni izbori u Srbiji, ta će otrovna bujica različitih optužbi prema Hrvatskoj i drugim stalnim metama politike autokrata iz sokaka vjerojatno biti još izraženija. A Vučić će cijelo to vrijeme jednostavno ostati prijetnja regiji.