I Zagreb bi mogao birati svog noćnog gradonačelnika

Iako on “dela” 24 sata na dan, 365 dana u godini, nedavno priznanje Milana Bandića na Facebooku kako se 22,1% Zagrepčana osjeća nesigurno u svom kvartu noću, a 33,5% ih i noćni javni prijevoz smatra nesigurnim, pokazuje kako je možda pravo vrijeme za njegova “pandana” koji bi, s obzirom na to da i gradonačelniku ponekad treba odmor, umjesto njega “delao” noću.

Inicijativa, koju prihvaća sve više gradova svijeta, potekla je iz Amsterdama s ciljem razvitka ekonomije noćnog života, kojom dobivaju i grad i građani. Znakovito, i prvi se amsterdamski noćni gradonačelnik zvao Milan. No nije “Croat”, preziva se Mirik Gelders, uvjerava nas Ella Overkleeft, suosnivačica Zaklade Noćni gradonačelnik Amsterdam, koja je nevladina i neprofitna organizacija, a danas će svoja iskustva o tome podijeliti i sa Zagrepčanima u Ilici 124 u 18 sati u sklopu projekta Ilica Q’ART.

Počelo zbog plesa na šipki

Što bi zapravo radio zagrebački noćni gradonačelnik?

– Organizirao bi, primjerice, sastanke s vlasnicima noćnih klubova kako bi se upoznao s njihovim potrebama, bio posrednik između politike Grada i udruženja mladih koji organiziraju festivale... Ovisi. Svaki grad je drukčiji. No ta bi osoba svakako mogla savjetovati Milana Bandića što je najbolje poduzeti kad je riječ o sigurnom, dinamičnom i kreativnom noćnom životu u Zagrebu – objašnjava ta kreativna producentica društvenog i urbanog razvoja, koja ujedno radi i na nacionalnoj kampanji “Sigurna zabava” namijenjenoj klubovima i festivalima.

Doznajemo kako noćni gradonačelnik mora imati određene vještine. Mora biti komunikativan, karizmatičan, društveno angažiran, dobar posrednik između politike, umjetnika i poduzetnika koji sudjeluju u noćnom životu, imati širok krug poznanika na noćnoj sceni grada, govoriti barem dva jezika... što je rezultat inicijative s kojom se u Amsterdamu započelo prije 15 godina kad je gradsko vijeće u noćnim klubovima zakonom htjelo zabraniti tada popularan ples na šipki. Skupina političkih aktivista i vlasnika klubova tada se pobunila i ujedinila uvjerena kako bi Grad trebao više znati o noćnom životu prije donošenja strogih pravila koja bi ga sputavala. S godinama je njihova inicijativa narasla do poluslužbene pozicije noćnog gradonačelnika kojega građani također biraju na izborima – online, a u izbornoj noći i žiri. Bandićev imenjak Milan bio je prvi izabrani noćni gradonačelnik 2012., a nakon što je odradio još “samo” jedan dvogodišnji mandat, noćnu vlast preuzeo je Shamiro van der Geld.

– Prije četiri godine udarili smo službeni temelj noćnom gradonačelniku, koji je postao službena fondacija, koje sam ja suosnivačica s Milanom Mirikom, te smo danas ozbiljan partner Grada Amsterdama i savjetujemo nekoliko njegovih odjela – kaže Overkleeft.

Puno Amsterdamaca nema pojma što se noću događa u njihovu gradu i u noćnom životu vide samo problem. Drugi pak u noćnom životu vide generator prihoda i razvoj poslova, iznimnu važnost za društveni, kulturni i kreativni razvoj, posebice mladih umjetnika koji su nužno potrebni da bi neki grad bio atraktivan, kao i razvoj industrija poput dizajna i mode. No svima je cilj dobrobit grada, napominje ona.

Volonterski savjetnik

– Noćni život isprepleten sa svim aspektima kreativne industrije pa je poželjno i da “pravi” gradonačelnik upoznat s njime, s određenim supkulturama, trendovima i problemima – kaže ona.

Noćni gradonačelnik, naime, nije njegova zamjena, već volonterski savjetnik – glasnogovornik koji djeluje kao njegove oči i uši po pitanju svih tema koje se tiču noćnog života, a zapravo je “aktivist u odijelu” i zna biti i jako naporan onima koji definiraju zakone.

Prije no što je postao noćni gradonačelnik Milan Mirik radio je kao kreativni direktor na mnogim događajima kreativnih industrija, kao što su Diesel, Jameson, Spotify... Pokrenuo je i nizozemsku elektro dance scenu te organizirao prvi međunarodni susret noćnih gradonačelnika Pariza, Toulousea, Züricha... koji su u amsterdamskom modelu našli uzor kako pomiriti “noćnu” ekonomiju i poduzetništvo s birokracijom i zajednicom, razviti potencijale gomile gradskih prostora koji godinama zjape prazni, za glazbene i druge događaje.

Ta praksa već je implementirana i u Londonu, Berlinu, Tokiju, Nantesu, New Yorku... Berlin je, primjerice, od nekadašnjeg grada bez noćnog života postao jedan od najjačih svjetskih gradova s odličnim noćnim provodom, a kako svaki od tih gradova ima svoju viziju noćnog gradonačelnika, oni su ponegdje i sastavni dio ureda regularnog gradonačelnika, zamjenici gradonačelnika za kulturu ili noćnu ekonomiju.