Kraj kapitalizma. Kraj nekontroliranog divljanja tržišnih zakona. Kraj prevlasti Sjedinjenih Država. Kraj Europske unije kao moćne zajednice država koja nema svoju politiku... Hrvatskoj očito treba jedan Branimir Bilić da bi se velike ideje poput ovakvih probile na ekrane državne televizije.
Jer, ako hrvatskom gledatelju umornom od beskrajne informativne trakavice o linićima i milanovićima išta treba, to su nove ideje. Srećom po publiku, pompozni voditelj Branimir Bilić ni jučer nije uspio naškoditi nadahnutom uredniku Branimiru Biliću, koji u Glas za čovjeka nepogrešivo poziva prave goste, koji imaju što reći i ne libe se govoriti. Tako je bilo i jučer sa Zdravkom Mršićem, političkim analitičarem i ministrom vanjskih poslova u prvoj i drugoj hrvatskoj vladi.
Startao je Bilić i ovaj put vehementno, s "ruskim carem" i "kineskim zmajem", i nije ni pokušao sakriti iznenađenje kad je Mršić ustvrdio kako je najprirodniji saveznik Europskoj uniji Rusija. Ali, za razliku od nekih kolega s jedinstvenim talentom za prekidanje sugovornika u trenutku kad je diskusija najzanimljivija, Bilić je na kraju pitomo, spasivši emisiju od samoga sebe, dopustio Mršiću da izgovori što je naumio. Čuli smo tako da u Hrvatskoj uopće nema politike nego samo estrade i da je naša vlast, kao i mnoge u svijetu, samo zaštitar svjetskog tržišta koje razara narode i koji iznova trebaju izgraditi svoje države. Branimir Bilić dobio je novi termin, umjesto oko 20 sati Glas za čovjeka sad ide sat ranije. Još da dobije Prvi umjesto Četvrtog programa i njegovi bi gosti dobili medijski tretman kakav zaslužuju.
PLUS
Treća epizoda dokumentarne serije "Velikani u sjeni: Marcel pl. Kiepach – izumitelj u kratkim hlačama" pokazala je da su nekad i u Križevcima rasli geniji.
MINUS
Hrvatska danas nema križevce kakve je imala krajem 19. stoljeća u kojima je stasao Marcel pl. Kiepach, u kojima su radili H. Bolle, F. Rački, A. G. Matoš...
Takvi i slični novinari su nam doveli ovakve političare, a korist je ta što se ljudi ne moraju više ustajati rano ujutro i sa grčem u želucu krenuti na posao, jer jednostavno, više ne rade, eto svako zlo za neko dobro.