Hrvati, uplatite još 2,4 milijarde kuna za obranu

Razbuktavanje hladnog rata koji se između Zapada i Rusije zaoštrava u posljednjih godinu dana po svemu sudeći osjetit ćemo i na vlastitom novčaniku. Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg zatražio je jučer od svih članica saveza da počnu za vojsku i vojni proračun izdvajati po dva posto BDP-a, znatno više nego li je to slučaj u ovome trenutku jer ove se financijske norme zasad pridržavaju samo SAD i Velika Britanija.

Oslanjali se na SAD

Hrvatska posljednjih godina, kao i većina ostalih zemalja članica, izdvaja nešto manje od 1,3 posto svog BDP-a, odnosno oko 4,2 milijarde kuna. Ako bi Hrvatska poslušala Stoltenberga, za vojni bi proračun morala uplatiti dodatnih 2,4 milijarde kuna samo ove godine.

Stoltenbergov zahtjev nije ništa novo. Istu stvar povremeno su tražili i njegovi prethodnici, no situacija u posljednjih četvrt stoljeća nikada nije bila ozbiljnija nego li je to danas. Problem leži u činjenici da su završetkom hladnog rata i nestankom SSSR-a s političke scene članice NATO-a počele smanjivati svoja izdavanja za vojsku i vojne programe. Uzdali su se u relativno stabilnu situaciju u Europi kao i u to da uvijek mogu računati na “one druge”, odnosno na SAD koji je svima u NATO-u oduvijek bio veliki brat. No nitko nije računao da će i SAD početi sa smanjivanjem svojih izdataka za vojsku i naoružanje, tako da se u sigurnosnom sustavu pojavio ozbiljan debalans. Debalans koji nije bio problem dok je Rusija bila na koljenima, ali sigurnosni debalans koji je katastrofalan u trenutku dok se Rusija naveliko razmahuje, podupire pobunjenike u Ukrajini ili Assada u Siriji.

– Europskim partnerima u NATO-u danas nedostaje cijeli niz specifičnih sposobnosti. Od sustava za nadopunjavanje gorivom u zraku, preko sustava bespilotnih letjelica do posebnih sustava komunikacije. Na svim se tim stvarima štedjelo, pokušavale su se koristiti alternativne metode. I dok nije bilo ozbiljnih prijetnji, na to nitko nije obraćao pažnju, ali kada su se na granici s Ukrajinom pojavile ruske oklopne divizije, pokazalo se da NATO ovog, papirnato-knjigovodstvenog tipa ima velikih problema, kaže vojni analitičar Igor Tabak.

Obrana ima cijenu

Izdvajanja za vojsku i obranu na razini od dva posto ne predstavljaju obvezu članica NATO-a, nego preporuku, a upravo ova razina potrošnje predstavlja, prema mišljenju stručnih vojnih krugova, minimum za uspostavu snažne i stabilne vojne sile koja može odgovoriti svim izazovima. Obrambeni sustavi nisu jeftini, posebno ne sustavi koji bi se trebali suprotstaviti jednoj od vojno najjačih zemalja svijeta što Rusija, unatoč sankcijama, padu rublja i gubitku prihoda od nafte, danas zasigurno jest. Moskva danas više nego ikad u posljednja tri desetljeća brani svoje geopolitičke interese, na što NATO ima spremne odgovore poput stvaranja snaga za ultrabrzu reakciju na istočnim granicama saveza. A taj odgovor košta i cijenu će platiti članice.