Hrvati u Trstu 1. svibnja, Slovenci nakon pet dana

Izjava predsjednika Stipe Mesića da su slovensko primorje oslobodili hrvatski partizani izazvala je pravu buru u Sloveniji, ali Mesić je dobrim dijelom u pravu kad je riječ o povijesnim činjenicama. To, međutim, ne znači da treba potezati i ovakva povijesna pitanja koja su danas posve irelevantna u pograničnom sporu sa susjedom.

Kako bilo, činjenica jest da je u prodoru prema Rijeci i Trstu glavna bila 4. jugoslavenska armija koja je na početku ožujka 1945. oformljena od jedinica dotadašnje Narodnooslobodilačke vojske Hrvatske, i to bez znanja Glavnoga štaba Hrvatske. Bila je to odluka iz Beograda, da se ukinu sve nacionalne vojske te da se pojugoslavene, što nije baš dobro odjeknulo u Hrvatskoj.

Drapšin nametnut
Kao njezin zapovjednik nametnut je general Petar Drapšin, a načelniku GŠ-a Hrvatske, generalu Ivanu Gošnjaku naređeno je da mu iziđe u susret. Na kraju ožujka 1945. imala je gotovo 58 tisuća boraca, od kojih je bilo gotovo 40 tisuća Hrvata, devet tisuća Srba, pet tisuća Slovenaca i oko tri tisuće boraca drugih nacionalnosti.

Ofenziva 4. armije na hrvatskom dijelu Jadrana bila je posljedica dogovora Tita i savezničkoga zapovjednika u Sredozemlju, britanskog feldmaršala Alexandera, nakon koje su prema Trstu trebale djelovati i savezničke snage u Italiji, koje su tada bile kraj Bologne.

Ofenziva je počela u Lici 20. ožujka, a druga napadajna operacija krenula je 16. travnja. Poznata je kao riječko-tršćanska i trajala je do 7. svibnja. Kako je glavnina 4. armije zaglavila u sukobu s njemačkim 97. armijskim korpusom kraj Rijeke, Tito je nakon povratka iz Moskve 20. travnja 4. armiju orijentirao preko Ilirske Bistrice ravno na Trst i na Soču, 43. istarska divizija poslana je u Istru, a 9. dalmatinska iskrcala se kraj Labina i prodrla je također prema Trstu.

Titov manevar
U taj je grad tako ušla 20. dalmatinska divizija, a neki povjesničari navode kako je 1. svibnja ušla uz pomoć slovenskoga 9. korpusa. No tadašnji zapovjednici na terenu tvrde da su slovenski borci u Trst došli tek 6. svibnja kad je već sve bilo gotovo. Jer dok su trajale borbe za Trst, Slovenci su bili kraj Ajdovščine.

Često se, međutim, prešućivalo kako su Rusi kumovali velikom stradanju hrvatskih boraca u dalmatinskim divizijama. Načelnik Generalštaba JA Arso Jovanović i načelnik štaba 4. armije Pavle Jakšić primjenjivali su rusku taktiku frontalnih proboja s Nijemcima. U tome im je asistirao i šef ruske vojne misije. A žrtve su bile prevelike.