Povratak u školske klupe do kraja ove nastavne godine sveden je na nekoliko scenarija - jedan od njih, kako neslužbeno doznajemo u Ministarstvu obrazovanja, polovični je povratak učenika ako u svibnju epidemiološka slika bude zadovoljavajuća.
Takav polovični povratak, kako se zasad razmatra, odnosio bi se na učenike razredne nastave, tj. od I. do IV. razreda osnovnih škola. No konačna odgovornost u takvom scenariju, koji niti je do kraja razrađen niti je potvrđen, prebacila bi se na roditelje.
Upravo bi roditelji osnovnoškolaca u slučaju da se organizira povratak u učionice odlučivali hoće li svoje dijete poslati na nastavu ili će ga ostaviti kući da nastavu prati kao i u proteklih pet tjedana gledajući televizijski program i prateći materijale koji se objavljuju u njegovoj virtualnoj učionici.
Dupli posao za učitelje
Ovo "prebacivanje" odgovornosti na roditelje pokušaj je naše obrazovne politike da "doskoči" situaciji koja se otvaranjem škola odigrala u Danskoj. Tamo su se roditelji pobunili protiv odluke da djeca idu u školu poručujući odgovornima da ne kane "testirati" djecu izlažući ih virusu.
Scenarij povratka jednog dijela učenika u škole, iako je razmatran u Ministarstvu obrazovanja, nije do kraja razrađen, baš kao što do kraja nije razrađena ni online nastava unatoč tome što je učenici pohađaju sada već pet tjedana i što čitavo vrijeme upozoravaju na iste pogreške - preopterećenost odaslanim zadacima koje rijetki stignu u jednom danu iz svih predmeta ispuniti.
U potencijalnom scenariju koji vrlo vjerojatno možemo očekivati i u našim školama nije jasno kako bi učitelji tada trebali organizirati svoj rad, no jasno je da ih očekuje barem dvostruko više posla nego sada u online nastavi.
Štoviše, vrlo je vjerojatno da će se morati pripremati i za nastavu u školi i za onu online.
Pojavi li se u takvom scenariju školovanja polovina učenika u razredu, tada učitelj provodi frontalnu nastavu, a djeca koja su odlukom roditelja ostala kućama čekaju da nastava u školi završi, a onda online sustavom od učiteljica ili učitelja dobivaju zadatke koje su radili njihovi kolege koji su se pojavili u školama. Takva organizacija stvorila bi ne samo kaos ionako već opterećenim učenicima, već bi dovela i do nejednakosti u ocjenjivanju i provođenju pisanih ispita. Takvom opcijom nisu riješeni ni problemi učenika u višim razredima osnovnih škola koji imaju predmetnu nastavu - njima bi situacija ostala jednaka kao i dosad, nastava bi se odvijala u online okruženju i ovisila bi o tome koliko su se nastavnici doista pripremili za rad, točnije koliko od njih zahtijevaju.
VIDEO Kako razgovarati s djecom o koronavirusu?
- Hrvatska će voditi računa o tome da u sustavu omogući da djeca mogu dolaziti u školu kako bi roditelji mogli raditi, da se omogući gospodarstvu da krene. Ako roditelji ocijene da još nije vrijeme za povratak, barem za prvo vrijeme, ako ne moraju biti na poslu, djeca mogu ostati kod kuće, nastava online će se kao i do sada odvijati za veliku većinu učenika - kazala je jučer ministrica Divjak.
Takvom procjenom i sama je još jedanput, tek nekoliko mjeseci nakon štrajka podcijenila nastavnike, ponovno im dodijelivši titulu "čuvara djece" čiji roditelji rade, ali ne i onu titulu koju isti takvi učitelji uživaju u Europskoj uniji.
Štoviše, Hrvatska je u online okruženju, što je pokrenula prva, imala idealnu priliku za najrealniji uvid u rad koji se odvija u našim učionicama i priliku za stvarno ocjenjivanje i motiviranje najboljih i detektiranje loših nastavnika, kao i dodatan motiv za "brisanje" još uvijek postojećeg nepotrebnog gradiva u školama koje nije nestalo ni implementacijom takozvane "Škole za život".
Kako osigurati razmak?
I dok će se 27. travnja u škole vratiti norveški, 4. svibnja njemački, a 11. svibnja francuski i švicarski učenici, naši đaci još uvijek ne znaju kakva ih sudbina po završetku ove nastavne godine očekuje, niti što mogu očekivati od Ministarstva obrazovanja koje odluku mora donijeti planira li se doista u svibnju prikloniti bilo kojem rješenju.
Naime, upravo zbog dvosmjenskog rada koji je prisutan u brojnim školama, škole nemaju mogućnosti za opciju da se svi učenici svih razreda vrate u škole. Tada im je gotovo nemoguće organizirati i osigurati dva metra razmaka između učenika, niti će se školski odmori moći organizirati tako da djeca ne ostvare nikakav fizički kontakt. Zato je takav model najmanje vjerojatan do kraja ove školske godine.
Treća opcija koja preostaje Ministarstvu obrazovanja jest do kraja nastavne godine provoditi online nastavu.
U takvoj opciji ministrica Blaženka Divjak mora jasno i nedvojbeno preuzeti odgovornost i odaslati jasne upute nastavnicima o stvarnom i realnom opterećenju učenika, ne prepuštajući to izboru nastavnika, dajući im pritom nedvosmislene okvire unutar kojih se mogu kretati odnosno unutar kojih mogu procijeniti rad učenika i na temelju njega zaključiti im ocjenu.
Suprotnim stavom, odnosno površnim odnosom prema nastavnicima i učiteljima, nepostojećim modelom u kojem se jasnije nadzire rad u online okruženju, ali i jasnije valorizira trud kvalitetnih nastavnika, Ministarstvo je ponovno glavnu ulogu prepustilo drugima, baš kao i u vrijeme štrajka kada je voda "došla do grla" a ministrica Divjak poručila da se više ne želi miješati.
S druge strane, u trenutačnoj situaciji roditelji su preko noći morali postati profesori i učitelji trudeći se zajedno sa svojom djecom ispuniti sve što škole traže, a zahtjevi su još i teži i nedostižniji ako je u kućanstvu dvoje ili više učenika.
Uz paralelnu ulogu nastavnika i učitelja roditelji će se od svibnja, čini se, prometnuti i u epidemiologe pa će sami procjenjivati koliko je dobro ili loše, je li rizično ili manje rizično svoje dijete poslati u školu.
S druge strane, svjesni su toga i sami učenici osnovnoškolci. Krenu li na nastavu opet u školu, na obveze će potrošiti znatno manje vremena nego na iste zadaće i nova gradiva koja sada u online okruženju prolaze sami ili uz pomoć roditelja. Sada barem polovina učenika mora sama svladati ono što je trebao objasniti nastavnik.
A tko trenutačno nadzire nastavnike i kome oni mogu prijaviti čitav niz nelogičnosti s kojim se u svome radu susreću?
Ravnatelju. A i tu nastavnik mora imati sreću da ima odgovornog, savjesnog i kvalitetnog ravnatelja.
w︆︅w︅︆w︆︆.︆︆l︅︆o︆︅v︅︆e︆︆x︆︆x︅︆.︆︅c︅︆l︆︅u︅︆b