Kad pomislite na New York, vjerojatno vam se pred očima pojavi prepoznatljiva panorama nebodera, svjetla koja se nikad ne gase i filmske scene života punog glamura. To je grad kakav gledamo u popularnoj kulturi — od šetnji Carrie Bradshaw i njezinih prijateljica kroz Manhattan u seriji Sex and the City, do romantičnih zimskih prizora iz filmova poput Home Alone 2, gdje snijeg prekriva Central Park, a grad djeluje gotovo čarobno.
Na površini, New York i ovih zimskih dana zadržava upravo tu sliku. Svjetla Broadwaya, luksuzni izlozi Fifth Avenue i restorani s Michelinovim zvjezdicama i dalje stvaraju dojam grada glamura, bogatstva i neprekidne energije. No samo nekoliko metara ispod tog sjaja postoji paralelni svijet — hladan, mračan i prepun štakora. Ekstremna zima dodatno je razotkrila tu oštru suprotnost. Dok su se Newyorčani sklanjali u grijane stanove i uredske tornjeve, milijuni glodavaca učinili su isto — povukli su se u podzemnu infrastrukturu grada, osobito u sustav podzemne željeznice.
Podzemna željeznica, s više od tisuću kilometara tunela, idealno je stanište: stabilna temperatura, vlaga i stalni izvori hrane. Svaki dan ondje završi desetci tona otpada, a upravo su ostaci hrane na tračnicama glavni razlog zašto se štakori ondje masovno okupljaju. Stručnjaci navode da su njujorški štakori među najvećima u urbanom svijetu. Odrasli primjerci mogu narasti do oko 45 centimetara duljine zajedno s repom, a težiti više od pola kilograma. U podzemnoj željeznici često se viđaju posebno veliki primjerci koji zbog obilja hrane i stabilnih uvjeta dosežu gotovo veličinu male mačke.
Putnici redovito prijavljuju prizore u kojima štakori bez straha trče između tračnica, skaču na platforme ili prolaze tik uz noge ljudi koji čekaju vlak. Takve scene sve su češće tema medijskih izvještaja i društvenih mreža, a mnogi ih opisuju kao “nevidljivu stvarnost” života u metropoli.
Ironično, i filmska industrija često je prikazivala tu tamniju stranu grada. U akcijskom filmu The Taking of Pelham 123 napeti prizori odvijaju se upravo u podzemnoj željeznici, dok u brojnim kriminalističkim serijama podzemlje New Yorka simbolizira skriveni, sirovi sloj urbanog života — potpuni kontrast glamuru koji se vidi na površini. Procjenjuje se da u New Yorku živi oko tri milijuna štakora, a broj prijava o njihovoj prisutnosti posljednjih desetljeća raste.
Klimatske promjene dodatno utječu na situaciju: toplije zime povećavaju stopu preživljavanja populacije, dok ekstremni hladni valovi, poput ovogodišnjeg, privremeno mijenjaju njihovo ponašanje i guraju ih bliže ljudskim prostorima. Miševi su pritom još osjetljiviji na niske temperature. U urbanim sredinama često nemaju dovoljno duboka skloništa, pa tijekom zimskih mjeseci ulaze u zgrade i stanove kroz najmanje pukotine tražeći toplinu.
Stručnjaci ističu da ekstremne zime u velikim gradovima općenito najviše pogađaju najranjivije dijelove urbanog ekosustava — uključujući životinje koje ovise o ljudskoj infrastrukturi, ali i ljude bez stabilnog smještaja. Ta stvarnost dodatno naglašava kontraste koji definiraju New York. Grad nevjerojatnog bogatstva i glamura istodobno je i grad goleme infrastrukture, velikih količina otpada i složenih socijalnih izazova. Dok snijeg prekriva ulice Manhattana, a izlozi blistaju, u podzemlju se vodi drugačija borba — borba za toplinu, hranu i prostor. Upravo u toj nevidljivoj paraleli između sjaja i svakodnevice skriva se jedna od najupečatljivijih priča suvremenog New Yorka.