Objava ribolovne udruge Lignjolov Eging Club Neum na Facebooku izazvala je veliko zanimanje među ljubiteljima mora i sportskog ribolova. Na fotografiji koju su podijelili prikazan je impresivan ulov strijelke skakuše, a uz objavu su istaknuli kako je riječ o izuzetno agresivnoj grabežljivoj ribi. Opisana kao „rođeni ubojica“, ova vrsta poznata je po svom nemilosrdnom načinu lova i napadima čak i kada nije gladna, ostavljajući iza sebe teško oštećen plijen.
Strijelka skakuša (Pomatomus saltatrix), poznata i kao strijelka ili strijelko, u posljednjih dvadesetak godina značajno se proširila Jadranskim morem. Nekada je bila rijedak gost na udicama sportskih ribolovaca, a sporadični ulovi bilježili su se uglavnom na južnim dijelovima hrvatske obale. U crnogorskom primorju bila je znatno prisutnija, no promjene klimatskih uvjeta i blage zime dovele su do porasta temperature mora, što je pogodovalo njezinu širenju i trajnom zadržavanju u Jadranu.
Danas se strijelka skakuša redovito lovi duž cijele obale. Nekada najčešća u okolici Dubrovnika i na potezu do ušća Neretve, gdje je dijelila stanište s licom bilizmom, proširila se sve do srednjeg i sjevernog Jadrana. Ulovi su zabilježeni od Splita i Kornatskog arhipelaga do zadarskog područja, u podvelebitskom kanalu te oko otoka Cresa i Lošinja. Sve je prisutnija i u Istri, gdje se krupni primjerci love krajem ljeta i početkom jeseni, ali i tijekom zime u toplijim dijelovima mora. Često prati jata plave ribe poput srdele i inćuna, približavajući se obali u potrazi za hranom. Može se pronaći u svim slojevima mora, od same površine pa do dubina od oko dvjesto metara.
Riječ je o migratornoj i iznimno snažnoj ribi, prepoznatljivoj po izduženom i hidrodinamičnom tijelu. Leđa su joj zelenkasta, dok se boja prema trbuhu prelijeva u srebrnkasto-sivu i gotovo bijelu nijansu. Snažan rep i robusna građa čine je izuzetno brzim plivačem, a istaknuta donja čeljust i red oštrih zubi odaju njezinu grabežljivu narav. Zbog svoje snage u stanju je bez poteškoća pregristi ribolovni najlon, što je čini posebnim izazovom za ribolovce.
Prvi zabilježeni ulovi u nekim dijelovima Jadrana početkom 2000-tih iznenadili su lokalne ribare, no danas se ova vrsta smatra uobičajenom. Hrani se glavonošcima, rakovima i sitnijom ribom, a njezina prisutnost može značajno utjecati na morski ekosustav i riblji fond. Iako u Hrvatskoj ne postoji službeni plan gospodarenja strijelkom skakušom, njezin se ribolov potiče kao način kontrole populacije.