Nije novost da obično s 1. srpnjem, kao da netko startnim pištoljem označi početak, cijene u turizmu unisono krenu prema svomu sezonskom zenitu. I to, oduvijek i svuda, u svim turističkim zemljama. Vijest više nije niti činjenica da je većina cijena u domaćem turizmu protekle dvije, tri sezone rasla skokovito. Više, nažalost, zahvaljujući dobroj potražnji nego dizanju kvalitete.
U moru visokih cijena i na ljetovanju koje je posljednjih godina skuplje 50 pa i sto posto nego prije korone, recimo, posebno se istaknula cijena sladoleda. Točnije, kuglice sladoleda za famoznih pet eura, ponegdje, kako se može čuti, i za sedam, a na mjestima ekstravagancije i luksuza, na kojima ljetuju najbogatiji jadranski gosti, vjerojatno je i "ekskluzivnija" i znatno skuplja. Jedino, bogataši se rijetko žale na sitnice poput cijena, pa javnost ostaje uskraćena za informaciju gdje je jadranski plafon za cijenu sladoleda.
Kako djetetu reći ne
No, obitelji s djecom i ovaj po pet eura može zagorčati ljetovanje. Mališani ne razumiju koliki su udarac na obiteljski budžet dvije, tri skupe kuglice sladoleda dnevno, vještiji u kuhinji za taj novac spreme i skromniji ručak, a nijednom roditelju pritom željnim dječjim očima nije lako reći – ne.
Istina, poskupilo je sve, tome svjedočimo i kad nismo na moru, pa ni troškovi slastičarima nisu kao nekada. Ali, kako objasniti da trenutačno jedan od najpopularnijih sladoleda na Jadranu, kojem su pojedini mediji čak nespretno zalijepili etiku najboljeg na svijetu, i za koji se u večernjim satima čeka u redu, i dalje košta koliko i lanjskog ljeta – dva eura.
Neki bi, uz veliki publicitet koji je ovaj sladoled dobio nakon jesenašnjeg natjecanja Grand Prix Gelato u Splitu, s pedesetak sladolednih majstora iz Hrvatske, Italije, Mađarske, Austrije, Španjolske, Češke, Bugarske, Rumunjske i Srbije, dignuli cijenu ne na pet, nego na 12 eura. Kuglica sladoleda u Kavani Anka u Selcu, međutim, i dalje je dva eura. I to svaka, uključujući pobjednički sladoled od jagode i onaj od lješnjaka, koji je na spomenutom natjecanju u Splitu osvojio srebrnu medalju. Ugostiteljstvo u obitelji vlasnika Kavane Anka, Tereze i Luke Mađar, tradicija je stara niz desetljeća. Terezini baka i djed otvorili su prije 80 godina gostionicu, a sladoledne tajne današnjoj vlasnici prenio je otac. Ona ga je, kako je izjavila nakon splitskog natjecanja, uz pomoć prehrambenog tehnologa Tomaža Maglice samo dignula na višu razinu, što uključuje kvalitetne sastojke i po cijenu manje zarade. Za razliku od mnogih koji pribjegavaju zajedničkoj bazi okusa, svaki sladoled u Kavani Anka, recimo, ima i zasebnu recepturu. Oni pak koji su tamo prije nekoliko večeri kušali i jagodu i okus rapske torte kažu da je sladoled jako fin.
– Ali, naravno, ne i najbolji na svijetu – smije se Luka Mađar i dodaje: – To su neki mediji pogrešno prenijeli, pa je onda bilo i pogrešnih interpretacija tako da sad i nismo sigurni govoriti za medije ili ne... – iskren je gospodin Luka, koji je na kraju ipak pristao reći nekoliko rečenica za Večernjakove čitatelje. – Da, zbog prvog mjesta sa sladoledom od jagoda na splitskom natjecanju neki nam gosti sad ciljano dolaze kušati baš taj. A kako to da nismo dignuli cijene? Namirnice koje koristimo nisu poskupjele pa zašto bismo onda mi poskupljivali? Osim toga, većina naših gostiju domaći su ljudi, znamo da se mnogi bore s poskupljenjima, a, uostalom, ni mnogim strancima nije puno bolje... Nemamo ambiciju na kraju svake sezone kupiti novi auto, radimo s pristojnim maržama, nismo u gubitku i to je to – zadovoljan je naš sugovornik, koji za slučajeve ekstremnijih jadranskih cijena samo kaže da svatko ima svoj pristup.
Oaza pristojnih cijena
Naš sugovornik u vezi s cijenom sladoleda za dva eura samo precizira da i mlijeko i šećer stoje otprilike koliko i lani, a otkriva i da su dobavljači paste korektni s cijenama. Usto, podsjeća i na dobrodošlu državnu subvenciju cijena električne energije.
– No, najvažnija stavka koja nam ide u prilog jest činjenica da smo u svojoj kući, dakle, ne plaćamo nekome skupi najam. Također, ovaj posao radimo obiteljski, imamo zaposlene, ali angažirani smo i supruga i ja i dvoje djece. Neosporno radimo puno, a s cijenama nastojimo ostati korektni. Nama nije cilj neka maksimalistička zarada, već uz korektan rad pristojan život. A to i imamo – kaže gospodin Luka.
Takav pristup pozdravlja i direktorica Turističke zajednice Crikvenica, koja pokriva cijelu crikveničku rivijeru, Marijana Biondić. – Koliko mi je drago zbog prve nagrade za naš selački sladoled, toliko mi je drago i zbog činjenice da su vlasnici ostali realni u vezi s cijenom – komentira direktorica Turističke zajednice M. Biondić. – Zapravo, rekla bih da je većina ovdašnjih turističkih domaćina ostala čvrsto nogama na zemlji i da je crikvenička rivijera jedna od jadranskih oaza s pristojnim, realnim cijenama. To ne znači da je turistička ponuda kod nas niže kvalitete, nego da je većina postavila dobar omjer cijene i kvalitete. Gostima ne smeta ni kad je nešto skupo, ali smeta im kad imaju osjećaj da su nešto platili više nego što vrijedi i da su zapravo prevareni. Srećom, na crikveničkoj su rivijeri to samo iznimke – zadovoljna je čelnica tamošnje turističke zajednice.
Kuglica ne bi smjela koštati više od 1 euro. Sve ostalo je pljčka