Priča o pet krava ostavljenih na izoliranom otoku Amsterdam u Južnom oceanu prerasla je u jedno od najneobičnijih poglavlja moderne biologije. Sve je počelo 1871. godine kada je farmer po imenu Heurtin stigao na vjetroviti i negostoljubivi otok s pet goveda i planom naseljavanja. Projekt je propao već nakon nekoliko mjeseci, no krave su ostale – i uspjele preživjeti u gotovo nemogućim uvjetima, navodi Economic Times.
Bez ljudske pomoći, veterinarske skrbi i stabilnog izvora hrane, tih je pet životinja tijekom više od stoljeća stvorilo divlje krdo koje je naraslo na oko 2000 jedinki. Znanstvenici su sada, zahvaljujući genetskoj analizi, pokušali objasniti kako je tako mala populacija uspjela opstati i razviti se na izoliranom otoku površine samo 55 četvornih kilometara. Studiju objavljenu 2024. godine u časopisu Molecular Biology and Evolution vodio je genetičar Mathieu Gautier iz francuskog instituta INRAE u suradnji sa Sveučilištem u Liègeu. Analizirani su uzorci DNK 18 goveda prikupljeni 1992. i 2006. godine, a osam životinja podvrgnuto je sekvenciranju cijelog genoma.
Rezultati su pokazali da krdo nije potjecalo iz jedne, nego iz dvije genetske loze. Oko 75 posto genetskog materijala dolazilo je od europskog taurinskog goveda, srodnog današnjoj pasmini Jersey, dok je preostalih 25 posto pripadalo zebu govedima iz područja Indijskog oceana, poznatima po otpornosti na teške klimatske uvjete. Upravo je ta genetska raznolikost, smatraju istraživači, povećala šanse za preživljavanje. Iako je populacija nastala od samo pet životinja, znanstvenici nisu pronašli očekivane katastrofalne posljedice parenja u srodstvu. Razine inbreedinga (parenje u srodstvu) iznosile su oko 30 posto, što bi kod mnogih vrsta dovelo do nakupljanja štetnih mutacija i postupnog izumiranja. No u slučaju amsterdamskog krda to se nije dogodilo jer se populacija vrlo brzo povećala, čime je očuvana genetska raznolikost.
Posebno zanimljivim pokazale su se evolucijske promjene povezane s ponašanjem. Analiza genoma otkrila je da su se najveće prilagodbe dogodile u genima povezanima sa živčanim sustavom, a ne u fizičkom izgledu životinja. Drugim riječima, goveda su se brže prilagodila psihološki nego tjelesno, odnosno postala su opreznija, samostalnija i sposobnija za život u divljini. Ranija istraživanja tvrdila su da su se životinje tijekom vremena značajno smanjile, što bi predstavljalo rijedak i iznimno brz primjer takozvanog otočnog patuljastog rasta. Međutim, nova genetska analiza sugerira da krdo možda nikada nije bilo veliko jer su i Jersey goveda i zebu prirodno manje pasmine.
Priča o neobičnom krdu završila je 2010. godine kada su sva goveda istrijebljena radi zaštite autohtonog ekosustava otoka, uključujući ugroženog amsterdamskog albatrosa i rijetko drvo Phylica arborea. Otok Amsterdam danas je dio UNESCO-ve svjetske baštine. Iako krda više nema, njegov genetski zapis ostao je sačuvan zahvaljujući uzorcima prikupljenima prije uklanjanja populacije.
Prvo, da bi prica drzala vodu bile su 3 krave i dva bika. Inace bi sve potomstvo bilo od istoga "tate" I degeneracija bi uskoro postala vise nego ocita. I drugo, znanstvenici se pojavili nakon 150 godina I pobili cijelo krdo da bi zastitili albatrosa i drvo, bez obzira sto krave nikad u povijesti nisu ugrozavale ptice, a glavni predatori istih bile su I jos su uvijek divlje macke I stakori. Takodjer krave i nisu poznate po tome da se penju na drvo I brste lisce, a pogotovo po sjeci I koristenju za ogrijev.