Epstein u Hrvatskoj kupovao brod Hrvatske vojske – 'morsku munju'

Jeffrey Epstein je u jesen 2014. ozbiljno pregovarao o kupnji brzog vojnog broda OLIMP M-46 u Hrvatskoj, a prodavatelji su bili na neki način povezani s Hrvatskom vojskom. Sve se odvijalo putem posrednika, uz vrlo osjetljiv vojni kontekst. Brod, koji nosi nadimak "morska munja", u potpunosti je razvijen u Hrvatskoj.

Jedna je to od informacija koja se ističe u novoobjavljenim dokumentima o Epsteinu, a povezuje ga s Hrvatskom, Uz to spominje se 'hrvatski vicepremijer u New Yorku' u društvu s njegovim prijateljem i osramoćenim bankarom, a niz primjera pokazuje kako je zajedno sa svojim prijateljem i suradnicima pregledavao slike žena iz Hrvatske s različitih portala na kojima muškarci ocjenjuju ženska tijela. Dokumenti također navode da su mu suradnici 'poslali' jednu Hrvaticu koja je prethodno živjela u Italiji, a zatim se preselila u SAD, te da mu se jedna druga žena iz Hrvatske – poznata samo kao Lidija – nekoliko puta javljala putem suradnika i slala svoje fotografije.

Korespondencija o kupnji plovila započinje sredinom listopada 2014., kada Epstein u mailu izražava interes za brze gumene brodove. Kao i uvijek, piše kratkim, eliptičnim rečenicama: "Doran fast rib, 40 stopa." Boris Nikolić, njegov prijatelj koji će poslije biti izvršitelj njegove oporuke, povezuje ga sa Zoranom Kovačem iz Zagreba, predstavljajući ga kao osobu koja se bavi brodovima i ima kontakte u Hrvatskoj. Kovač je, inače, prema sudskom registru, graditeljski poduzetnik i direktor tvrtke Sigma Stan d.o.o., koja se bavi gradnjom luksuznih stambenih objekata u Zagrebu i Zadru. Kad su se povezali, fokus se brzo prebacuje na konkretan model – M-46, plovilo razvijeno u Brodarskom institutu u Zagrebu. Inače, DORAN Fast Rib (40 stopa) je brzi vojni gumeni brod s krutim trupom za patrolne i interventne zadaće, dok je M-46 veći, snažniji i NATO-standardni model iste klase, projektiran za teške uvjete plovidbe i specijalne operacije. Razmjenjuju se tehnički opisi, tablice specifikacija i promotivni materijali. Kovač potvrđuje da zna gdje se brod nalazi te Epsteinu kaže: "Pretpostavljam da biste htjeli kupiti jedan?"

Već u ovoj ranoj fazi pojavljuje se nejasnoća oko prodavatelja. U jednom od mailova Kovač izričito piše da ni sam ne zna tko je formalni prodavatelj: "Još ne znam tko je prodavatelj – vojska ili netko drugi", te dodaje: "Riječ je o zatvorenom krugu ljudi."
 Početkom studenoga Kovač javlja da je pronađen rabljeni brod, star oko pet godina, s približno 300 radnih sati. "Možemo ga dobiti za manje od pola cijene. Puna cijena počinje od 485.000 eura", piše, upozoravajući da postoji interes grčke vojske i da treba reagirati brzo. U istom mailu navodi da brod "nije namijenjen civilnoj uporabi ni prodaji, ali kako ide u Sjedinjene Države, pristali su na prodaju."

Slijedi niz poruka u kojima Epstein traži dodatne informacije – fotografije, stanje broda, moguća oštećenja te mogućnost ugradnje zatvorenog kokpita. Kovač odgovara da mora otići u Pulu kako bi osobno pregledao plovilo i rezervirao ga. U jednom mailu brod opisuje ovako: "Ovo je NATO-standardni brod, za teške uvjete plovidbe – čudovište." Dodaje da takve brodove naručuju isključivo vojske te da bi ovo mogao biti prvi koji je prodan nekom civilu.

Do 10. studenoga razgovori ulaze u završnu fazu. Kovač pita može li potvrditi kupnju i upozorava da ga već zove "čovjek iz vojske". Epstein odgovara kratko: "Mislim da bismo trebali dobiti najbolju cijenu. I učiniti to." Uslijedila je Kovačeva potvrda: "Brod je vaš. Misija završena. Sutra ćemo dogovoriti detalje." Tri dana poslije Kovač javlja da je dogovoren polog od 50.000 eura te da još čeka informaciju ide li plaćanje putem vojne ili privatne tvrtke. Epstein navodi krajnju destinaciju: "St. Thomas, Američki Djevičanski Otoci", te dodaje: "Moje ime."

U drugoj polovini studenoga u korespondenciji se prvi put pojavljuje Švicarska. Epstein piše da je pristao kupiti brod, ali pita i kakvoj bi sad švicarskoj tvrtki odjednom trebao isplatiti svoj novac. Kovač pak odgovara da je ideja da švicarska tvrtka kupuje brod i zatim ga prodaje Epsteinu, navodeći da je riječ o tvrtki prijatelja te da Nikolić može jamčiti za aranžman. Ključni mail poslan je 19. studenoga 2014. U njemu Kovač objašnjava da se on sam upisao kao kupac "u njihovim knjigama" te da su ga prodavatelji – koje ne imenuje – tri dana provodili provjere. Kao razlog navodi reputacijsku osjetljivost: "Njihova najveća briga, kad prodaju privatnoj osobi, jest da ta osoba bude 'čista', kako se nikakve prljave aktivnosti ne bi povezale s Hrvatskom vojskom." Dodaje i to da nije Epsteina naveo kao kupca.

U istom mailu opisuje tehničke karakteristike plovila: "Brod je iznimno brz i ima malu radarsku vidljivost – idealan, primjerice, za krijumčarenje." No ton se pomalo mijenja. Kovač postaje nervozan jer Epstein traži pojašnjenja o troškovima prijevoza broda, mogućim dodatnim preinakama (zatvoreni kokpit, zaštita od kiše, sjedala) te ukupnim iznosima koji bi se plaćali povrh ranije dogovorene cijene. Ujedno ponovno otvara pitanja za koja Kovač smatra da su već bila objašnjena, bez jasne potvrde da prihvaća konačne uvjete ili da će izvršiti uplatu.

Na to Kovač odgovara opširnijim mailom 21. studenoga 2014., vidljivo reagirajući na dodatne zahtjeve. Piše da je na ista pitanja već odgovorio te da ne zna točne troškove prijevoza, dodajući da bi Epstein o tome možda znao više od njega. Naglašava da pokušava osigurati brod i dodatne opcije kako bi Epstein bio zadovoljan, ali da ne želi davati nova obećanja. U ključnom dijelu poruke piše: "Ako želite ovaj brod, morate ga platiti. Ako ne možemo platiti cijenu broda, molim vas da mi to kažete. Ne želim davati nova obećanja koja ne mogu ispuniti." Mail završava apelom: "Molim vas, shvatite." Nekoliko sati poslije Epstein šalje kratku poruku kojom prekida daljnju komunikaciju: "OK, ispričavam se što sam vam oduzeo vrijeme, zaboravimo to." Nakon toga, u objavljenim dokumentima više nema daljnjih mailova o kupnji broda.