Dva desetljeća u Hrvatskoj se natežemo oko istih pitanja, a pomaka nema

U svijetu u kojemu je sve neobično na posebnoj cijeni, zagrebački srednjoškolac Martin Letić sasvim je običan momak. Voli se zabavljati i izlaziti s društvom, slobodno vrijeme uglavnom provodi s djevojkom, osim kad ga dečki „izvuku“ na nogomet na školskom igralištu ili na poslijepodne uz „plejku“. U školi boravi koliko je potrebno i uredno izvršava zadatke, ali čini mu se da mu to sve neće biti od naročite koristi. Uvjeravaju ga da je škola važna, no on ima dojam da uči gomilu zastarjelih gluposti koje umjetna inteligencija ionako ima u malom prstu. A on tu umjetnu inteligenciju drži u svome džepu, u pametnom telefonu koji u minuti zavibrira češće od Martinova zaljubljenog srca. A sad je još nekome palo na pamet da ih u školi uče i o seksu, kao da nastava iz biologije kad se dotaknu tih tema nije već dovoljan „blam“. Načuo je Martin da im sljedeće školske godine uvode spolni odgoj, srećom samo kao izvannastavnu aktivnost. Ima on pametnijih aktivnosti izvan nastave od toga. Primjerice, rado bi otišao na Thompsonov koncert u Areni. Ulaznice su „planule“ dok se još nije snašao pa je mislio ići na drugu večer, ali taj je koncert gradonačelnik iz političkih razloga zabranio.