Država najgora maćeha

Ujedinjeni narodi uzimaju nam mjeru na svakom koraku. Izmjerili su tako i hrvatske jednoroditeljske obitelji  kako žive, kako se hrane, odgajaju djecu... Nije sporna anketa, ni namjera UN-a i njihova projekta za razvoj  prikazati kako žive mali Hrvati s jednim roditeljem  nego su sporni rezultati koji su još jednom, tko zna koji put (jer takve sramotne statistike nitko ne vodi), pokazali kako je glavni krivac za težak život samohranih roditelja isključivo  država.

U Hrvatskoj je čak 180 tisuća jednoroditeljskih obitelji. Većinom je riječ o samohranim majkama, razvedenim ili onima koje su izabrale, odlučile da im je bolje biti same nego u lošem društvu  njih 150 tisuća. Ostatak čine samohrani očevi koji su samohranim vodama zaplivali uglavnom zato što za njihovu djecu nije bilo drugog rješenja, što nikako i ničim ne umanjuje njihovu ulogu. Pa tko bi uostalom poželio iz čista mira teret za dvoje nositi sam na svojim leđima da ga splet životnih okolnosti nije na to naveo?!

Mali dio djece iz jednoroditeljskih obitelji, samo osam posto, prima alimentaciju na koju ima pravo. One su u pravilu toliko bijedne da jedva prelaze visinu još bjednijeg dječjeg doplatka koji je država predvidjela za djecu onih roditelja koji imaju dovoljno mizerne plaće da bi ga uopće smjeli primati.

No, recimo jasno još nešto važno kad je riječ o jednoroditeljskim obiteljima: biti samohrani roditelji na našem je dijelu Balkana još uvijek sramota i u pravilu se veže uz siromaštvo, glad i bijedu. Malo tko na samohrane roditelje, majke i očeve, koji vrlo često, bez obzira na to što žive po sistemu "dva u jedan", roditeljsku ulogu igraju i bolje od općeprihvaćenih "normalnih" obitelji, gleda dobrohotno.

Ono što bi samohrani roditelji jednoglasno tražili, no u tome nisu jedini, jest pravda. Da u Hrvatskoj nije toliko slijepa, ne bi bilo smiješnih alimentacija, poput one od deset kuna po djetetu, niti bi se njihova naplata rastezala godinama, ročišta sazivala svakih šest mjeseci, sudovalo se godinama... Očevi su često bili "poslovno neuspješni", "bez novca i imovine", "nezaposleni", "umorni" i "bolesni"... Iako bi se i o nekim majkama, i o tome kako se postavljaju nakon razvoda, dalo govoriti.

Ostaje li uza sve to ijedna kategorija opravdanja za samohrane majke i očeve koji, često radeći i po dva posla, uime svoje djece traže njihovo pravo  da i drugi roditelj sudjeluje u uzdržavanju? Teško!

Baš kao što opravdanja nema ni za državu  bez obzira na to tko trenutačno jaše u prvom ešalonu  a kojoj su alimentacijski fondovi (nude ih, sjetimo se, sve stranke), prioriteti po dječjim tužbama za uzdržavanje i obiteljski sudovi tek predizborni mamci. Ali na jaaako dugačkom štapu.