Odluka američkog predsjednika Donalda Trumpa da zasad ne pokrene vojni napad na Iran otvorila je prostor za privremeno smirivanje jedne od najopasnijih kriza na Bliskom istoku, iako temeljni uzroci napetosti ostaju netaknuti. Trumpova poruka, u kojoj je pohvalio iranske vlasti zbog zaustavljanja masovnih pogubljenja, došla je nakon dana oštre retorike i prijetnji odmazdom zbog brutalnog gušenja prosvjeda. Time je poslana dvosmislena poruka: dok se javno govori o poštovanju i suzdržanosti, istodobno se na terenu odvijaju vojni i sigurnosni potezi koji ostavljaju otvorenu mogućnost eskalacije. Iran, iscrpljen višednevnim nemirima i pod pritiskom unutarnjih i vanjskih izazova, pokušava stabilizirati situaciju i izbjeći izravni sukob sa Sjedinjenim Državama, ali cijena tog smirivanja ostaje visoka.
Nakon što je Trump potvrdio da je odlučio zasad ne napasti Iran, zahvalio je iranskom vodstvu što je, prema njegovim riječima, zaustavilo pogubljenja više od 800 prosvjednika. Na svojoj platformi Truth Social naveo je da „vrlo cijeni otkazivanje svih planiranih pogubljenja“, naglašavajući da je riječ o važnom potezu iranskih vlasti. Ta izjava uslijedila je svega nekoliko dana nakon što je upozoravao na moguće ozbiljne posljedice zbog nasilnog gušenja prosvjeda.
Unatoč toj retoričkoj promjeni, SAD su rasporedile dodatne trupe u regiju, što upućuje na to da Washington zadržava sve opcije otvorenima. U tijeku su diplomatski kontakti između američkog izaslanika Stevea Witkoffa i iranskog ministra vanjskih poslova Abbasa Araqchija, pri čemu Teheran pokušava uvjeriti SAD da se suzdrži od napada i nastavi pregovore o nuklearnom programu. Araqchi je proteklih dana pokušavao dogovoriti sastanak s Witkoffom uoči Svjetskog gospodarskog foruma u Davosu, no dogovor zasad nije finaliziran.
Istodobno, situacija na iranskim ulicama se smirila nakon više od dva tjedna nemira. Posljednjih dana nije zabilježeno novih prosvjeda ni u Teheranu ni u drugim provincijama. Čini se da se Iran udaljava od faze masovnih demonstracija i prelazi u fazu represije kroz uhićenja i suđenja, dok se paralelno priprema za mogući sukob s američkim i izraelskim pritiscima. Smanjenju prosvjeda pridonijele su snažne sigurnosne mjere, uz stalnu prisutnost policije i sigurnosnih snaga na ključnim prometnicama i raskrižjima. Stanovnici Teherana navode da je grad miran, iako su primijećeni dronovi koji nadlijeću gradska područja.
Organizacije za ljudska prava navode da od nedjelje nije bilo novih prosvjeda, ali upozoravaju da je sigurnosna situacija i dalje izuzetno napeta. Prizori nereda, paljenja zgrada, trgovina i džamija dodatno su obeshrabrili dio stanovništva da nastavi s izlascima na ulice. U isto vrijeme potvrđena je snažna vojna i policijska prisutnost u gradovima koji su ranije bili žarišta nemira, ali i u područjima gdje masovnih prosvjeda ranije nije bilo.
Iranske vlasti izvijestile su da su tijekom prosvjeda uhitile oko 3000 osoba koje, prema njihovim tvrdnjama, pripadaju terorističkim skupinama ili su sudjelovale u nasilnim neredima. Teheran inzistira na tome da su prosvjede infiltrirale ekstremističke skupine, što je dovelo do pogibije pripadnika policije i sigurnosnih snaga. U nekoliko gradova održani su sprovodi za poginule policajce, uz slogane kojima se osuđuje nasilje te američko i izraelsko miješanje u unutarnje poslove Irana.
S druge strane, organizacije za ljudska prava tvrde da je tijekom demonstracija ubijeno najmanje 3428 prosvjednika, uz upozorenje da bi stvarni broj mogao biti znatno veći. Kako se situacija postupno počela smirivati, internet se polako vraća, nakon gotovo potpunog prekida internetske povezanosti koji traje od 8. siječnja. Zabilježen je tek vrlo blag povratak internetske aktivnosti, dok ukupna povezanost i dalje iznosi svega oko dva posto uobičajene razine. Organizacije za ljudska prava smatraju da je prekid interneta namjerno uveden kako bi se prikrio puni razmjer represije i otežalo širenje informacija iz zemlje. Iranske vlasti, međutim, opravdavaju ograničenja tvrdnjama o mogućem kibernetičkom napadu na državne institucije.
Ne može istovremeno intervenirati u Iranu i na Grenlandu. Prednost daje Grenlandu.