Ugljen je posvuda, pa i u plućima

Djeca padaju u nesvijest od gladi. A vi želite da nauče tablice množenja?

Foto: Francesca Borri
Djeca padaju u nesvijest od gladi. A vi želite da nauče tablice množenja?
12.06.2023.
u 19:14
Talijanska novinarka i spisateljica Francesca Borri donosi filmsku priču iz afganistanskog Dara-i-Sufa u kojemu djeca, ali i ljudi s diplomama, kopaju ugljen za tri dolara. Ovdje se nalazi više od 8000 rudnika. To su tuneli bez ikakve armature, iskopani dlijetom. I mrvljivi kao pijesak. U Dara-i-Sufu svaki trag vodi do ugljena. Svaki trag vodi pod zemlju: to je slijepa ulica, gledaš ravno, a na dnu je samo crna rupa. To je ipak Sizifov zadatak: spuštaš se, pa se penješ natrag, pa opet dolje, bez ikakve druge perspektive, dolje, i natrag, i dolje, i natrag, sa žutom kacigom i sandalama, na plus 40 ili minus 20 stupnjeva C. Za tri dolara dnevno. Svaki dan. Godinama. U skupini rudara s kojima razgovaram njih 56 ima diplomu. I svi su prije imali drugi posao. Prije sankcija. Ne prije talibana. Jedan je bio inženjer, drugi veterinar. Jedan kirurg. Ali njegov odjel je zatvoren. Zato što su Sjedinjene Države blokirale rezerve središnje banke ostavivši vladu u minusu. I blokirale cijeli bankarski sustav da se spriječi ulazak novca iz inozemstva.

Jedva razaznaš nešto tkanine, zatim lakat. Pa rame: i pomakne se. Pod zemljom. Ali Joumah još diše. Čini se da njegov kolaps nikoga ne brine. Ovdje to nije ništa posebno. Kad izroni, svjetiljka na kacigi još mu je upaljena, a on potreseno bulji u mene. Stigao je prošli tjedan, sam. Ali neće otići. "Samo minutu i bit ću dobro", kaže. Dvanaest mu je godina.

Dara-i-Suf područje je rudnika ugljena. To je drugi svijet. Na karti nije tako daleko od Kabula. Udaljen je oko 250 kilometara. Ali idete prvo prema sjeveru, a zatim natrag prema jugu, jer u Afganistanu su Amerikanci potrošili 2,3 trilijuna dolara, ali sve je i dalje prljavština, a često je i samo blato: a od Kabula je 19 sati vožnje. Nema nikoga. Cesta je uklesana kroz planinske klance, između nadvijenih stijena i potoka. Kao srebrna gravura. U tišini samo let jastrebova. Izgleda kao Salgadova slika. A ipak je to Dickensova stranica. Pokrajina Samangan ima 438.000 stanovnika raspršenih u 674 zajednice: bez vode, bez struje, bez telefona. Samo ugljen. Samo lopata i pijuk. A jedina promjena ne dolazi od talibana, sada, već od sankcija: koje su Afganistance gurnule iz siromaštva u glad. Sada među rudarima ne vidite samo djecu, vidite i maturante.

Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.

Pretplatite se na sadržaj s potpisom.

Ključne riječi


Komentari 10

SE
Serengeti
21:43 12.06.2023.

Napokon neki dobar članak o američkoj hegemoniji i sranjima koja SAD radi po tom dijelu svijeta..

PA
Pahor
12:02 13.06.2023.

Ma naravno, talibani im zene zalivaju kisekinom, ubijaju svakoga tko se usudi dignuti glavu, po serijatskim zakonima sjeku ljudima ruke i glave, imaju javna bicevanja i kamenovanje, al ameri su krivi za sve🤣🤣🤣

ST
Startrack
06:09 13.06.2023.

Gdje se Amerika pojavi sve procvjeta. A gdje se Rusi pojave tu trava vise ne raste. Zato sve drzave bivseg Varsavskog pakta hoce u EU.