1. Donald Trump najavljuje "kraj rata" s Iranom i "veliki dogovor". Koliko je taj dogovor realan s obzirom na to da se pregovori još uvijek čine krhkima?
Apostrofirao bih kako je to nešto što osobno priželjkujem, a trebali bi i svi koji žele bolji svijet i energetsko-ekonomsku stabilnost. Što se realnosti tiče, smatram kako smo sada u fazi u kojoj je ključ Hormuški prolaz, njegovo vraćanje u režim slobodne plovidbe kakav je funkcionirao do američko-izraelskog napada na Iran. S obzirom na komentare posrednika u pregovorima koji su pregovore okarakterizirali kao vrlo produktivne u pogledu iranskog nuklearnog programa, možemo reći kako podloga za optimizam postoji. S druge strane, potrebna je velika umješnost da se formalizira sadržaj najavljenog "memoranduma o razumijevanju", koji bi trebao postati početna pozicija jer i u takvom dokumentu obje strane žele prikazati pobjedu ili "sačuvati obraz".
2. Ako dođe do američko-iranskog dogovora, može li on zaista opstati dugoročno ili bi mogao biti samo privremeno primirje, s obzirom na duboko nepovjerenje?
Prema najavama, pregovori bi tek slijedili nakon memoranduma tako da prijetnja tijekom najavljenog produžetka primirja na 60 dana itekako postoji. Međutim, jasno je kako se američkom predsjedniku žuri, a Iranu se otvaraju perspektive ukidanja sankcija, odmrzavanja financijskih sredstava. Vjerujem kako je početni dio s memorandumom vrlo realan, a ishod takozvanog velikog sporazuma koji bi zapravo zatvorio vječne sukobe vrlo neizvjestan. Zato je taj memorandum za svijet najiščekivaniji dokument.
3. Izrael se otvoreno protivi svakom obliku dogovora koji ostavlja Iran s bilo kakvim nuklearnim kapacitetima. Koliko izraelski otpor može utjecati na provedbu sporazuma?
Izrael je trenutačno najnestabilniji element u procesu postizanja mira. Ta činjenica dodatno otežava cijeli proces jer se radi o ključnom regionalnom akteru s ozbiljnim vojnim i obavještajnim kapacitetima, koji može značajno utjecati na sigurnosnu dinamiku na terenu, i to izvan formalnih diplomatskih okvira. U takvoj strukturi odnosa stvara se trajna napetost između pregovaračkog procesa i realnosti na terenu, jer svaki sigurnosni incident može imati šire posljedice i dovesti u pitanje krhke dogovore. Ipak, ulozi su iznimno veliki i jasno je da se nikome neće oprostiti potezi koji bi mogli ugroziti postignuti dogovor.
Oni grebu. Cushing u Oklahomi je ključno energetsko središte SAD-a. S kapacitetom skladištenja sirove nafte od preko 75 milijuna barela, čini više od 15% ukupnih američkih rezervi, isključujući strateške vladine zalihe (SPR). Kritična točka: Nakon 105 dana rata s Iranom, Cushingova mreža doživljava opasno niske razine. Trenutno se u postrojenjima nalazi samo 21,6 milijuna barela - što je doslovno jednako prosječnoj dnevnoj potrošnji u SAD-u. Što je još gore, razine sirovine ispod 20 milijuna zapravo se smatraju "praznima". Prema američkim poslovnim medijima, zapravo se "grebe po dnu bačve koja sadrži uglavnom neupotrebljiv mulj". Tanker Smyrtos, koji je jutros bio meta britanskih državnih pirata, prevozi rusku naftu u Ameriku (zato je i prošazio kroz La Manche), a dio je američke iznajmljene flote koja nadopunjuje američke strateške zalihe nakon ukidanja američkih naftnih sankcija Rusiji, piše WSJ.