Kolumna

Brzina padanja u zaborav danas je postala zapanjujuća

Foto: Nel Pavletić/Pixsell
Brzina padanja u zaborav danas je postala zapanjujuća
29.04.2025.
u 15:50
Izvan interneta postoji – zvuk tišine. Tišine koja vlada kada ljudi sjede za stolom u kafiću, gledaju u mobitel i šute, kad sjede u tramvaju sa slušalicama pogleda uprta ni u što...

U vrijeme dok sam bio tinejdžer volio sam slušati, među ostalima, Simona i Garfunkela, duet koji je nastupao šezdesetih godina i već se 1970. raspao, iako ne zauvijek. Do mene su dakle doprli, ako se dobro sjećam, nekoliko godina nakon njihova razlaza. Nabavio sam album s njihovim najvećim hitovima (skoro sve pjesme na tom albumu bile su hitovi) i nastavio ga slušati sve dok smo imali gramofon. Onda sam ga ipak još povremeno slušao na kasetofonu, pa onda još samo rijetko na računalu. Ne zato što ih više nisam volio, nego zato što nemam običaj slušati muziku na računalu, osim iznimno, kada mi vrsta rada dopušta opuštanje uz glazbu. No zato vrlo često samom sebi pjevušim dvije njihove uspješnice, možda ne najbolje i svakako ne jedine, ali koje su me se posebno dojmile. Jedna je The Sound of Silence, a druga Mrs. Robinson, ova potonja iz znamenitog filma Diplomac.

Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.

Pretplatite se na sadržaj s potpisom.



Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.