Nakon što je Općinski sud u Čakovcu bivšu ravnateljicu Osnovne škole Petra Zrinskog u Šenkovcu Zvezdanu Treska oslobodio optužbe da je počinila kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti, a škola upućena da s imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 97.800 kuna pokrene parnicu, drugostupanjski Županijski sud u Varaždinu tu je presudu ukinuo i predmet poslao natrag na ponovno suđenje.
Prihvatio je, naime, žalbu Općinskog državnog odvjetništva (ODO) koje je bivšu ravnateljicu teretilo da je u devet navrata od tvrtke iz Bjelovara naručila provođenje mjerenja različitih zračenja u školi i kupila više uređaja, tzv. biogeneratora u vrijednosti većoj od 97.000 kuna. ODO smatra da se radi o uređajima koji ne ulaze u obveznu standardiziranu opremu u školama, niti su potrebni za odgojno-obrazovni rada s učenicima, pa ih zbog toga nije smjela platiti novcem škole. No, prema stajalištu prvostupanjskog Općinskog suda, ravnateljica nije povrijedila blanketne propise i odredbe Zakona o osnovnom školstvu te Državnog pedagoškog standarda osnovnoškolskog sustava i obrazovanja koje propisuju nužan minimum opreme i uvjeta koje škola mora imati za normalan rad, jer nigdje u tim propisima ne piše da je zabranjeno i kažnjivo nabavljati dodatnu opremu bilo koje vrste, uključujući i biogeneratore!
Osim toga, Općinski sud smatra da za školu nije nastupila šteta jer je nabavkom biogeneratora novac kao jedna vrsta imovine škole pretvorena u drugu, i to u ekvivalentnoj vrijednosti od 97.800 kuna. ODO s druge strane to osporava jer Međimurska županija kao osnivač škole i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta decidirano navode da ti uređaji uopće ne spadaju u školsku opremu te da ni u kom smislu nisu potrebni za odgojno-obrazovni rad u školi. To znači, napominju u ODO-u, da je ravnateljica utrošila novac škole na kupnju apsolutno nepotrebnih uređaja, za što nije bila ni ovlaštena jer nije imala potrebnu suglasnost školskog odbora.
Drugostupanjski Županijski sud smatra da je ipak u pravu ODO kad prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Točno je da se u propisima ne zabranjuje nabavka druge dodatne opreme za školu, no pri tome Općinski sud, smatra viši sud, gubi iz vida važnu činjenicu da je škola odgojno-obrazovna ustanova i da druga dodatna oprema, ako se već nabavlja, mora služiti propisanim ciljevima i načelima odgoja i obrazovanja, te da mora biti u funkciji odgojno-obrazovnog procesa, što biogeneratori zasigurno nisu!
Što pak se tiče štete, prvostupanjski sud je propustio povesti računa o odnosu između potrošenog novca i pribavljene koristi za školu jer ako je nabavka biogeneratora bila nepotrebna, neopravdana i beskorisna za odgojno-obrazovni proces i rad, tada se otvara pitanje faktične štete za školu jer bi u takvom slučaju značilo da je škola platila nešto što joj u uopće nije potrebno. Drugim riječima, u takvoj bi se situaciji moglo govoriti da je imovina škole, tj. njena novčana sredstva, umanjena za nešto posve beskorisno školskom sustavu, piše u drugostupanjskoj presudi. Županijski sud očekuje da će u ponovljenom suđenju Općinski sud “pomnije i s većom dozom kritičnosti” zauzeti stav prema spornim odlučnim činjenicama.
Inovator koji je ravnateljici prodao biogeneratore opisao ih je kao posebno konstruirane “zaštitno-terapijsko-iscjeljujuće transformatore” koji sve vrste patogenih energija u dosegu svojeg energetskog djelovanja trajno pretvaraju u iscjeljujuću biološki zdravu energiju. Ugrađuju se u stambene i poslovne prostore. Z. Treska se nakon što ju je Školski odbor 2010. godine smijenio, pravdala da je uređaje kupila radi zaštite zdravlja djelatnike škole.