Uz Ulicu Hrvatskih domobrana prema pučkoj kuhinji Caritasa Sisačke biskupije svakodnevno se uspinje i Tomislav Kolar. Među siromašnim i gladnim Siščanima, njegov je slučaj jedan od najgorih.
– Živim u napuštenoj garaži bez struje i vode, po koju idem na Tržnicu. Zadnji put okupao sam se u kolovozu u rijeci Kupi. Od socijale kupujem svijeće jer volim čitati. Nemam se kome požaliti-kaže nekadašnji radnik JANAF-a. Stan, ili tek jednu prostoriju, od Grada nije dobio jer je na Listi čekanja pao na 83. mjesto.
I oni koji nisu u potrebi
Na ručak svakoga dana dolazi i Blaža Pavičić. Od 750 kuna socijalne pomoći živi s nezaposlenom kćerkom.
– Po struci sam plastičar, a radila sam i kao čistačica te u pekari. Bez posla sam 20 godina, a zbog narušena zdravlja nisam više sposobna raditi-kaže Blaža. Najviše je smeta, dodaje, što mjesto za obrok, mnogima jedini u tom danu, zauzimaju obitelji koje voze po dva automobila, a doniranu robu prodaju. Među 120 korisnika je i Mladen Heblin. Skromna mirovina nije mu dovoljna za podmirenje režija i hrane. Dobivenu pomoć “vraća” volontiranjem u Caritasu. Oko 50 osoba još je na čekanju za topli obrok u Sisku.
Biskupov uskrsni ručak
– Potreba je velika, imamo oko tisuću korisnika pomoći, a snalazimo se zahvaljujući donatorima. Za obitelji na čekanju uspjet ćemo osigurati obroke- kaže ravnateljica Caritasa, Kristina Radić. Uskrsnom ručku jučer se, uz čestitku i riječi utjehe, pridružio i sisački biskup Vlado Košić.
nažalost je istina da mnogi zloupotrebljavaju pomoć u Caritasu, no opet, to je problem sustava koji je svakome dao socijalu bez provjera. Sisak je tužan i jadan grad.