Mnoge u Solinu zadnjih je dana iznenadio prizor na području od Porta Caesarea, istočnih i ujedno najstarijih gradskih vrata, u smjeru amfiteatra. Može se vidjeti pojas sjevernih bedema Salone, nekadašnje metropole rimske Dalmacije, gdje se vrši istraživanje koje se počelo provoditi sredinom studenoga prošle godine, a nastavit će se i u idućem razdoblju.
– Ovo je nastavak uspješne suradnje Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Arheološkog muzeja u Splitu, koja traje, evo, već četvrtu godinu. Istraživanje na ovim sjevernim bedemima odvija se u sklopu projekta "Novi životi antičkih natpisa: epigrafski spoliji na području srednje Dalmacije" koji se bavi ponovno upotrijebljenim antičkim natpisima, a financira ga Hrvatska zaklada za znanost. Cilj nam je istražiti ovaj potez na kojem se nalazimo i unutar tih istraživanja pronaći antičke natpise jer znamo da su se obilato koristili pri gradnji obrambenih zidova Salone. To je do sada višestruko potvrđeno jer već dvjesto godina, koliko se Salona istražuje, pronalazili su se natpisi koji su završili u bedemima kao građevinski materijal – pojašnjava Dino Demicheli, izvanredni profesor na Odsjeku za arheologiju i voditelj cijelog projekta za Slobodnu Dalmaciju.
– Ovom kampanjom smo, dakle, htjeli otkriti i prezentirati najsačuvaniji odsječak bedema koji se može ovako vizualno doživjeti u Saloni. To je ovaj potez istočno od amfiteatra, po sjevernim bedemima. Znali smo da se ovdje nalaze bedemi i kule, ali su oni do te mjere bili prekriveni i zatrpani kamenjem, raslinjem, zemljom... da se jednostavno ta vizura nije mogla doživjeti, za razliku od ovoga što nakon tri tjedna istraživanja možete vidjeti – pokazuje Demicheli na bedeme i kule pojašnjavajući što su sve otkrili.
– Ove kule koje su u stručnoj literaturi numerirane od broja 15 do broja 18 sada se mogu baš lijepo vidjeti, a cilj nam je da ih što prije konzerviramo, zaštitimo od urušavanja i, naravno, da ih prezentiramo – navodi stručnjak, pojašnjavajući kako je gradnja ovog prstena bedema započeta 170. godine poslije Krista, ali su se obrambeni zidovi nakon toga stalno reparirali, odnosno dograđivali.
– Ovdje možete vidjeti bedem, kule, i ove trokutaste istake koji su nadograđivani tek u kasnoj antici, to je najkasnija faza gradnje, peto i šesto stoljeće poslije Krista. Sve četiri kule različite su po izgledu, gradnji i veličini. Ovo su zaista impresivni ostaci, a još kad zamislite da su ove kule išle još pet do šest metara u visinu, možete predočiti kako je u ono vrijeme izgledao rimski obrambeni sustav – tvrdi naš sugovornik naglašavajući kako je osobito važno to što su potvrdili cilj projekta i pronašli više od 30 epigrafskih spomenika, odnosno spolija.
– Ustanovili smo da su se na ovom potezu bedema za njihovo dograđivanje koristili epigrafski spomenici i da su bespoštedno ubacivani kao građevinski materijal s okolnog područja. Riječ je o antičkim nadgrobnim spomenicima, manje više datiraju između prvog i trećeg stoljeća, a ugrađivali su se, kako pretpostavljamo, tijekom četvrtog i petog stoljeća. Bedemi su trenutačno najveći epigrafski resurs u Saloni, toliko ih ovdje nalazimo da je to zaista fascinantno. Sve nekropole bile su izvan grada, a bedemi se grade upravo na granici između "živućega" grada i poganske nekropole izvan Salone koja je na neki način dekonstruirana i ubačena u bedeme. Tako da je, zahvaljujući tome, i sačuvana – ističe Demicheli kazujući kako su pronašli neke vrlo zanimljive natpise.
Jedan od njih je i natpis koji spominje Vitala. On je bio jedan od onih robova koji se brinuo za poslove nekog vrlo dobrostojećeg Rimljanina, nešto poput osobnog tajnika. Iznenadilo ih je što su uz amfore i tegule pronašli veoma mnogo keramike, posebno stolnog posuđa, i to sve finijih komada.