Kolumna

Ako kažem da boga nema, vrijeđam vjerske osjećaje. Ako kažem da boga ima, vrijeđam intelekt. Pa što ćemo, kako ćemo?!

Foto: Damir Spehar/PIXSELL
Ako kažem da boga nema, vrijeđam vjerske osjećaje. Ako kažem da boga ima, vrijeđam intelekt. Pa što ćemo, kako ćemo?!
03.06.2024.
u 14:25
Pola stoljeća nakon ‘najvećeg sprovoda u povijesti’ shvaćamo da se može reći poslije Tita – evo vam kita!

Kad posljednjih mjeseci otvorim bilo koji nosač vijesti ili što se već danas tako naziva, imam sve intenzivniji osjećaj da smo u tihom ratu koji plamsa u utrobi društva i samo kroz statističku nužnost izlazi van. Ubojstva žena i djece, pokušaji ubojstva i premlaćivanja na javnim mjestima, beživotna tijela koja se pronalaze u stanovima, prometne nesreće kad leševi doslovno jurišaju iz slupanih automobila, nasilje, nasilje, nasilje... Čini mi se da ponekad tjedno više ljudi gine danas nego u najgorim ratnim danima, samo što smo onda s nevjericom užasa primali ljudske gubitke, da bi nam 2024. postali uobičajen početak ili završetak dana koji smo, nekim čudom, uspjeli preživjeti.

Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.

Pretplatite se na sadržaj s potpisom.