U Srbiji već osam mjeseci traju prosvjedi protiv Aleksandra Vučića i aktualne politike – u Hrvatskoj se šačica ljudi uspije tek okupiti oko prosvjeda za Palestinu. Jesmo li narod koji trpi, kojemu se svašta loše može dogoditi a da nitko ne reagira? Najprije, zašto bismo morali imati organizirane prosvjede u Hrvatskoj protiv Vlade? Nije li nam dobro, upravo onako kako to premijer Andrej Plenković tvrdi? Ne tražimo li kruha preko pogače? Je li porast plaća prije parlamentarnih izbora dovoljan za zadovoljstvo? Pokazatelji da konstantno klizimo prema dolje su egzaktni. Neke od glavnih dokaza za tu dijagnozu možemo naći u Memorandumu Svjetske banke za Hrvatsku iz 2022. godine.
A pobuna protiv potlačenosti Hrvata?
Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.
Pretplatite se na sadržaj s potpisom.
Svijet je shvatio da 'Iran ima oružje moćnije i od nuklearnog'
Izraelski lider Netanyahu, iz političkih i osobnih razloga, zagovara propast pregovora kako bi došlo do nove eskalacije sukoba
Libanon klizi u novi građanski rat: Krene li vojska razoružavati Hezbollah, sukob je neminovan
Osim Hezbollaha, u zemlji postoje i druge povijesno ukorijenjene ili latentne milicijske strukture koje se u uvjetima krize mogu ponovno aktivirati. To znači da država nema potpunu kontrolu nad eskalacijom nasilja, što je jedna od ključnih karakteristika društava koja se nalaze na rubu građanskog rata
'Moj je otac prvi uveo Andol u prevenciju moždanih udara i danas znamo da ih se većina može spriječiti'
Neurologinja koja je život posvetila borbi protiv moždanog udara otkriva kako je pokrenula Dan crvenih haljina, odakle crpi ljubav prema konjima, te se vraća u djetinjstvo gdje se za obiteljskim stolom govorilo o medicini i glazbi
Kako uz silnu rodbinu stati na kraj radu na crno u turizmu?
Lani su na ime turističke pristojbe iznajmljivači državi ostali dužni čak 13 milijuna eura
Prosvjed sindikalnih zagovornika dembelije u Zagrebu zbunio bi i Karla Marxa
Plaće državnih i javnih službenika mogu rasti 50 posto samo ako opet stradaju plaće 1,5 milijuna onih iz privatnog sektora ili ako krenu otkazi u javnom sektoru
Neznam gdje je Katarina živjela ili nmjerno širi neistine, ali prije četrdeset godina po standardu smo bili blizu Kube kao i sve socijalističke zemlje sa time da je u Jugi bilo ipak nešto bolje. Istina posao je imao skoro svatko ali kao i sad najbolje su živjeli "funkcioneri" ali ni njihov standar se nemože mjeriti sa današnjim standardom prosječnog građana. Kada si kupio osobni automobil smatralo se da si uspio u životu. Jedino se do stana ako si "snalažljiv" dolazilo nešto lakše. U srednjoj smo imali neko vrijeme nastavu skraćeno do 17 sati zbog redukcija struje, benzin nakon vožnje par nepar smo dobili bonove 30 litara za auto 5 litara motocikl mjesečno, plin u bocam je dolazio jednom tjedno i redovi su ispred moje kuće bili već od 5 h ujutro , a po kavu, ulje, deterđent i sličnu luksuznu robu smo odlazili u Italiju i Austriju. Šverc i preprodaja ovakve robe su bili normalni jer je ograničenje kupovine izvan zemlje bilo 100 DM po osobi. Neki danšnji poznati poduzetnici su tada osnovu kapitala stekli na taj naćin. Bila je ograničena dostupnost i mali izbor svih roba u dućanima , a čekanje i predbilježba za deficitne stavari normalne. Tada nam to nije bilo čudno i bilo je normalno, gotovo se podrazumjevalo jedino smo prema gastarbajterima kada su dolazili shvaćali da je negdje drugdje zelenija trava ali nismo zbog toga bili frustrirani. Zato Kato nemoj nas farbati pogotovo nas starije koji smo živjeli u Jugi.