U Srbiji već osam mjeseci traju prosvjedi protiv Aleksandra Vučića i aktualne politike – u Hrvatskoj se šačica ljudi uspije tek okupiti oko prosvjeda za Palestinu. Jesmo li narod koji trpi, kojemu se svašta loše može dogoditi a da nitko ne reagira? Najprije, zašto bismo morali imati organizirane prosvjede u Hrvatskoj protiv Vlade? Nije li nam dobro, upravo onako kako to premijer Andrej Plenković tvrdi? Ne tražimo li kruha preko pogače? Je li porast plaća prije parlamentarnih izbora dovoljan za zadovoljstvo? Pokazatelji da konstantno klizimo prema dolje su egzaktni. Neke od glavnih dokaza za tu dijagnozu možemo naći u Memorandumu Svjetske banke za Hrvatsku iz 2022. godine.
A pobuna protiv potlačenosti Hrvata?
Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.
Pretplatite se na sadržaj s potpisom.
Događaju se promjene na tržištu rada: Diploma nije jedina ulaznica
Fakultetska diploma sve je manje dovoljna za siguran ulazak na tržište rada. Poslodavci traže ljude koji mogu odmah preuzeti posao pa iskustvo stečeno tijekom studija postaje jedna od najvećih prednosti mladih kandidata
Filip Hrgović izgovorio je rečenicu koja bi trebala ući u sve udžbenike
Dok se cijeli svijet divi i čestita Hrgoviću, nevjerojatno je koliko je onih koji ne odustaju, tvrdeći da nije Hrgović pobijedio - već Itauma izgubio ili pak sam sebe nokautirao?!?
'Ne možemo stvarati na livadama i tražiti milijune za naše talente! Gadi mi se što rade akademijama'
– Dugo smo živjeli od ugleda naše reprezentacije. Ali, veliki klubovi jasno razlikuju kvalitetu nacionalne vrste i snagu domaće lige. Modrić, Gvardiol, Olmo... To su bili igrači koji još uvijek ostavljaju trag na najvišoj razini. Oni mogu donekle otvoriti vrata našim igračima, no ne mogu dokazati da je neki talent spreman za najviši razinu
Netanyahu se nalazi u izbornoj zamci: Pravi fenomen događa se desno od njegova Likuda
Netanyahu se nalazi u zamci, za novu vladu možda će mu trebati Ben-Gvir i Smotrich, ali njihova sve ekstremnija retorika može odbiti umjerene birače
Hvale se ekonomijom, a žene su zaključali i oduzeli im sva prava
Afganistan je jedina država na svijetu u kojoj su djevojčicama sustavno zatvorena vrata srednjoškolskog i visokog obrazovanja, a od žena se zahtijeva pokrivanje tijela i lica
Neznam gdje je Katarina živjela ili nmjerno širi neistine, ali prije četrdeset godina po standardu smo bili blizu Kube kao i sve socijalističke zemlje sa time da je u Jugi bilo ipak nešto bolje. Istina posao je imao skoro svatko ali kao i sad najbolje su živjeli "funkcioneri" ali ni njihov standar se nemože mjeriti sa današnjim standardom prosječnog građana. Kada si kupio osobni automobil smatralo se da si uspio u životu. Jedino se do stana ako si "snalažljiv" dolazilo nešto lakše. U srednjoj smo imali neko vrijeme nastavu skraćeno do 17 sati zbog redukcija struje, benzin nakon vožnje par nepar smo dobili bonove 30 litara za auto 5 litara motocikl mjesečno, plin u bocam je dolazio jednom tjedno i redovi su ispred moje kuće bili već od 5 h ujutro , a po kavu, ulje, deterđent i sličnu luksuznu robu smo odlazili u Italiju i Austriju. Šverc i preprodaja ovakve robe su bili normalni jer je ograničenje kupovine izvan zemlje bilo 100 DM po osobi. Neki danšnji poznati poduzetnici su tada osnovu kapitala stekli na taj naćin. Bila je ograničena dostupnost i mali izbor svih roba u dućanima , a čekanje i predbilježba za deficitne stavari normalne. Tada nam to nije bilo čudno i bilo je normalno, gotovo se podrazumjevalo jedino smo prema gastarbajterima kada su dolazili shvaćali da je negdje drugdje zelenija trava ali nismo zbog toga bili frustrirani. Zato Kato nemoj nas farbati pogotovo nas starije koji smo živjeli u Jugi.