Anja Vicković (21), mlada Zagrepčanka, uspjela je u samo nekoliko tjedana preobraziti se iz velike nade hrvatskog kuglanja u vladaricu svjetske scene. Njezin put, obilježen tihim i marljivim radom u dvorani kluba Zagreb, kulminirao je na svjetskim prvenstvima do 23 godine i u konkurenciji seniorki u austrijskom Schwazu, gdje je pokazala ne samo tehničku superiornost, već i zrelost i mentalnu čvrstinu kakva se rijetko viđa kod tako mladih sportašica.
Prvi veliki bljesak na europskoj sceni dogodio se u veljači 2025. godine na Europskom prvenstvu za seniore i mlađe seniore u Apatinu. U disciplini mješovitih parova nastupila je s Marinom Zekićem iz KK Zaprešić. U iznimno jakoj konkurenciji hrvatski je par nadmašio sve suparnike i okitio se zlatnom medaljom. A onda je stigla 2026. godina i Svjetsko prvenstvo u austrijskom Schwazu. Prvo je na rasporedu bilo U23 prvenstvo, gdje je Anja stigla kao jedna od favoritkinja iz sjene. Osvojila je čak tri medalje, no jedna se posebno ističe – ona zlatna u sprintu.
No priča iz Schwaza tu nije stala. Uz zlato u sprintu, Anja je osvojila i dvije srebrne medalje. U ekipnoj konkurenciji, zajedno sa svojim klupskim kolegicama iz Zagreba, Arianom Fajdetić i Majom Belošević, te Amelom Nicol Imširović iz Kustošije, osvojila je svjetsko srebro. Treće odličje, također srebrno, stiglo je u kombinaciji, disciplini koja zbraja rezultate iz pojedinačnog nastupa i sprinta te nagrađuje najkompletnije kuglačice.
S tri medalje oko vrata, Anja Vicković postala je prvo ime U23 prvenstva. Međutim, za nju nije bilo odmora. Samo nekoliko dana kasnije, na istim stazama, počelo je 10. Svjetsko seniorsko prvenstvo, a mlada Zagrepčanka dobila je priliku okušati se s najboljim kuglačicama svijeta. U zahtjevnoj disciplini parova Anja je nastupila s iskusnom Natašom Ravnić, članicom Istre iz Poreča. Na kraju su osvojile brončanu medalju. Osvajanje odličja u seniorskoj konkurenciji, i to neposredno nakon iscrpljujućeg U23 prvenstva, bio je podvig koji je potvrdio da Anja Vicković nije samo prvakinja budućnosti, već i sadašnjosti. U tandemu s Paulom Polanšćak stigla je do još jednog finala i osvojila srebrnu medalju, zaokruživši tako svoj nevjerojatan pohod u Austriji. A onda je stigao i šlag na tortu – zlatna medalja u pojedinačnoj konkurenciji.
– Polufinale mi, iskreno, nije bilo toliko drago igrati kao prethodne runde ovog natjecanja jer sam igrala protiv Paule, suigračice koja mi je ujedno i prijateljica iz djetinjstva. Mislim da sam bila malo opuštenija jer sam znala da će, pobijedim li ja, to biti odlično, a ako pobijedi ona, također će mi biti drago. Veselila sam se uspjehu i jedne i druge. No, naravno, nakon što sam prošla dalje, osjetila sam i određenu tugu jer ona nije mogla biti sa mnom u finalu – rekla je Anja.
Što se tiče finala?
– Naravno da je bilo napeto, ali imala sam prednost jer sam tamo već bila dva tjedna, budući da sam nastupala i na juniorskom i na seniorskom prvenstvu. Već sam se naviknula na kuglanu, atmosferu, buku i navijače pa mi ništa od toga nije stvaralo dodatni stres. Naravno, postojao je pritisak jer sam igrala finale i znala sam da se borim za zlatnu medalju, ali još sam imala dovoljno energije. Sve ozljede koje sam imala ranije uspjela sam potpuno sanirati tijekom ove sezone, tako da sam bila puna energije i, srećom, mentalno spremna za taj izazov. Omogućila sam si da posljednjih nekoliko hitaca mogu odraditi bez opterećenja jer je nekoliko hitaca prije kraja već bilo jasno da je sve odlučeno i znala sam da me suparnica više ne može sustići – istaknula je nova nada hrvatskog kuglanja.
Jeste li očekivali čak šest medalja?
– Iskreno, ne. Ispalo je da sam osvojila medalje u svih šest kategorija u kojima sam nastupala. Znala sam da sam u dobroj formi, ali ipak mi je ovo bilo prvo seniorsko pojedinačno svjetsko prvenstvo.
U mladosti ste trenirali niz sportova?
– Da, trenirala sam džudo, cheerleading, akrobatski rock'n'roll i kuglanje. Na kraju sam istovremeno trenirala akrobatski rock'n'roll i kuglanje. Bila sam članica formacije Dream Team kod Snježane Torjanac. Osvojila sam mnogo medalja na međunarodnim natjecanjima. Onda sam shvatila da fizički jednostavno ne mogu trenirati dva sporta i odlučila sam se za kuglanje. Dan mi je ispunjen od jutra do mraka. Studiram biologiju na PMF-u, a između fakulteta i treninga ostaje mi jako malo vremena, koje najčešće koristim za odmor. U budućnosti bih se voljela baviti poljoprivredom. Moj životni san je imati imanje, životinje, polja i traktor.
Niste završili na radiju poput oca Trpimira?
– Nešto malo sam se bavila sportskim novinarstvom, ali sam na kraju otišla u biologiju. Tata je bio fenomen, njegova "Budilica" bila je čuvena i vrlo slušana.
Što dalje?
– Prvo se dobro odmoriti. Sezona počinje krajem kolovoza. Imala sam ponude Mlake i Frozyja iz Zaboka, ali sam odlučila ostati u Zagrebu. Ovdje mi je jako dobro, imam sjajno društvo i nema potrebe za promjenama – zaključila je Anja.