Sredinom kolovoza Zagreb će postati središte europske gimnastike. U Areni Zagreb održat će se najveće Europsko prvenstvo u povijesti, na kojem će nastupiti čak 670 sportaša iz 44 države. Hrvatska će u seniorskoj konkurenciji imati pet predstavnica, a nakon tri izborna natjecanja svoje su mjesto u reprezentaciji već osigurale Tijana Tkalčec, Mia Prpić i Tina Zelčić, članica ZTD Hrvatski sokol. Za preostala dva mjesta konkurira još šest gimnastičarki, no prema dosadašnjim rezultatima i prikazanoj kvaliteti gotovo je sigurno da će hrvatsku reprezentaciju upotpuniti još dvije Zagrepčanke – Sara Šulekić i Christina Zwicker.
Jedna od najvećih hrvatskih uzdanica bit će upravo Tina Zelčić, najbolja hrvatska gimnastičarka na gredi posljednjih godina. Iako joj je za odlazak na Olimpijske igre u Parizu nedostajalo tek malo sportske sreće, pred domaćom publikom želi ostvariti rezultat karijere.
– Ovo će mi biti peto Europsko prvenstvo, a najbolji rezultat dosad bilo mi je 12. mjesto na gredi. Nastupila sam i na dva svjetska prvenstva, a vjerujem da će u listopadu uslijediti i treće. U početku sam nastupala u višeboju, no prve seniorske godine, sa samo 15 godina, morala sam na operaciju lakta koji sam ozlijedila na preskoku i parteru. To su sprave na kojima ruke trpe najveća opterećenja zbog brzine i snage. Zbog ozljede sam izgubila godinu dana. Greda je najmanje zahtjevna za ruke, praktički cijelo vrijeme "letiš", pa mi je upravo ta sprava najviše odgovarala i na njoj sam nastavila graditi karijeru – kaže Tina.
Još uvijek se dobro sjeća kvalifikacija za Olimpijske igre u Parizu. Nedostajao joj je samo jedan bod.
– Bila sam četvrta u ukupnom poretku Svjetskog kupa. Malo mi je nedostajalo do trećeg mjesta, ali ne žalim toliko za medaljom koliko za jednim jedinim bodom. Gimnastičarka iz Tajvana Hua-Tien Ting završila je deveta. Da je bila samo jedno mjesto slabije plasirana, odnosno deseta, ja bih izborila nastup na Olimpijskim igrama u Parizu.
Uz vrhunsku sportsku karijeru Tina uspješno usklađuje i studij na Kineziološkom fakultetu.
– Ostala mi je još jedna godina studija. Najviše me muči plivanje jer su gimnastika i plivanje potpuno različiti sportovi. Moja vježba traje minutu i pol, a ovdje treba uskladiti disanje, drugačije rade mišići. U vodi je sasvim drugačiji osjećaj nego na gredi, gdje praktički cijelo vrijeme letiš.
Kako izgleda jedan Vaš dan?
– Treniram između dva i pol i tri sata dnevno. Dobro sam se organizirala i sve mi je posloženo. Trener će doći u dvoranu kad god mi treba. Još uvijek živim s roditeljima u Gajnicama. Mama kuha i, kad se vratim kući nakon cijelog dana, uvijek me čeka ručak. Da živim sama, bilo bi mi puno teže.
U ovom trenutku prioriteti su joj jasni.
– Glavni cilj mi je završiti fakultet, nastaviti se baviti gimnastikom i pokušati izboriti nastup na Olimpijskim igrama u Los Angelesu. To je plan za sljedeće dvije godine, a nakon toga će mi, vjerujem, biti jasnije kojim ću putem nastaviti.
Na tom putu Tina je prošla i kroz brojne ozljede.
– Imala sam puknuće mišića, ligamenata, često sam imala problema s gležnjevima. Provela sam mnogo vremena na terapijama i izvan dvorane. Na sreću, sada je sve u redu. Nažalost, ozljede su sastavni dio gimnastike, pogotovo ako se njome bavite cijeli život. U pubertetu dolaze promjene tijela, ponekad i psihološke blokade ili strahovi. Sve to treba izdržati i ostati psihički jak.
Poseban izazov za gimnastičarke je i održavanje optimalne tjelesne težine.
– U gimnastici svaka kila može napraviti razliku. Morate paziti na prehranu i izgled, jer nastupamo u uskim dresovima, a estetski dojam također je važan. To ne znači da smo stalno na dijetama, nego jednostavno vodimo računa o zdravoj prehrani i umjerenosti.
Kada nije u dvorani ili na fakultetu, Tina rado prati i druge sportove.
– Volim atletiku, nogomet, rukomet, vaterpolo, skijanje... Kad god nastupa netko od naših sportaša, pokušam pogledati koliko mogu.
Za razliku od Tine Zelčić, koja će u Zagrebu nastupiti na svojoj najjačoj spravi – gredi, Christina Zwicker želi napraviti novi iskorak u karijeri povratkom višeboju. Europsko prvenstvo pred domaćom publikom za nju će imati posebno značenje, ne samo zbog rezultata nego i zbog činjenice da će Zagreb ugostiti najveće gimnastičko natjecanje u povijesti Starog kontinenta.ž
– Da mi je netko prije deset ili petnaest godina rekao da će Zagreb jednog dana biti domaćin Europskog prvenstva u gimnastici, vjerojatno mu ne bih vjerovala. Kada sam počela trenirati, gimnastika je u Hrvatskoj bila puno manji sport nego danas i već je organizacija državnog prvenstva bila velika stvar. Kasnije smo dobili Svjetski kup u Osijeku, koji je s godinama postao jedno od najuglednijih natjecanja u svijetu gimnastike, a sada nas očekuje i Europsko prvenstvo u Zagrebu. Zato mi je posebno drago što ću imati priliku nastupiti pred domaćom publikom na ovako velikom natjecanju. To je iskustvo koje nisam mogla ni zamisliti kada sam kao djevojčica prvi put ušla u gimnastičku dvoranu – kaže Christina.
U Areni Zagreb nastupit će čak 670 sportaša iz 44 države, što će ovo Europsko prvenstvo učiniti najvećim u povijesti.
– Već sada možemo reći da će ovo prvenstvo ispisati povijest. Sam broj prijavljenih sportaša i država dovoljno govori o veličini događaja. Za mene je posebno lijepo znati da sam dio nečega što se dosad još nije dogodilo. Nastupala sam na brojnim europskim prvenstvima i svako od njih ima posebnu težinu. Čim uđete u dvoranu, osjetite da je riječ o vrhunskom natjecanju. Zato me posebno veseli što će Zagreb ugostiti toliko sportaša, trenera, sudaca i članova stručnih stožera iz cijele Europe. Vjerujem da je to veliko priznanje hrvatskoj gimnastici, ali i Hrvatskoj općenito.
Iako će konkurencija biti iznimno jaka, Christina ističe kako je u gimnastici najveća borba često ona protiv samoga sebe.
– Fizička priprema kod nas je uglavnom ista, bez obzira na broj natjecatelja ili država koje sudjeluju. Morate biti maksimalno spremni kako biste smanjili rizik od ozljeda i mogli pokazati ono što ste mjesecima ili godinama pripremali. U gimnastici je najveća konkurencija često čovjek sam sebi. Nije presudno natječete li se protiv sto ili tisuću ljudi, jer na kraju pokušavate pobijediti vlastite granice i odraditi svoju najbolju vježbu.
Domaća publika ipak donosi dodatnu emociju.
– Ne opterećuje me broj ljudi u dvorani, ali nastup pred domaćom publikom uvijek nosi nešto posebno. Želite se pokazati u najboljem svjetlu pred ljudima koji vas podržavaju i upravo je zato motivacija još veća.
Nakon odličnih rezultata na gredi prošle godine, Christina želi ponovno nastupati u višeboju.
– Da, i dalje ostajem pri toj odluci. Višeboj je za mene uvijek predstavljao najpotpuniji oblik gimnastike i u njemu posebno uživam. Greda ostaje moja najjača sprava i najveći dio treninga i dalje posvećujem upravo njoj, ali želim ponovno biti konkurentna na svim spravama. Tijekom prošle godine nisam potpuno zapostavila ostale discipline. Kontinuirano sam održavala bazu, tako da ovo nije novi početak, nego nastavak procesa koji traje već neko vrijeme.
Dodatni motiv predstavlja činjenica da će Europsko prvenstvo biti i kvalifikacijsko natjecanje za Svjetsko prvenstvo.
– Gledajući trenutačnu situaciju, najveće izglede za plasman na Svjetsko prvenstvo imam upravo kroz višeboj. Naravno, puno toga ovisit će o zdravlju i tijeku priprema, ali vjerujem da u Zagrebu mogu ostvariti taj cilj.
Povratak višeboju nije bio jednostavan, ponajprije zbog brojnih ozljeda.
– Iskreno, to je najveći izazov. Od 2022. godine gotovo stalno vučem neku ozljedu. Bilo je problema s hrskavicom i kostima stopala, istegnuća tetiva, stres-frakture navikularne kosti i prijeloma pete metatarzalne kosti. Budući da se sve događalo na istoj nozi, normalno je da postoji određena doza opreza. Ipak, trenutačno se osjećam dobro i vjerujem da će tako i ostati. Strah uvijek postoji, ali jedino što mogu kontrolirati jest koliko kvalitetno treniram i koliko sam spremna.
Zanimljivo je da Christina smatra kako višeboj zapravo pruža više prostora za ispravak pogreške nego pojedinačni nastup.
– Kada nastupate samo na jednoj spravi, imate jednu priliku. Ako tada pogriješite, više nema popravka. U višeboju ipak postoje još tri sprave na kojima možete nadoknaditi izgubljeno. Zato je taj format u određenom smislu čak i zahvalniji.
Na kraju je uputila poziv svim ljubiteljima sporta da sredinom kolovoza ispune Arenu Zagreb.
– Voljela bih da ljudi dođu i daju priliku našem sportu. Nadam se da će vidjeti ljubav, trud i strast koje svakodnevno ulažemo u gimnastiku. Ne treba se previše opterećivati ocjenama i pravilima. Puno je važnije prepustiti se atmosferi i uživati u onome što sportaši rade. Vjerujem da će mnogi ostati impresionirani mogućnostima ljudskog tijela, a možda će se nakon toga i sami zaljubiti u gimnastiku.
Posebno joj je draga pomisao da bi upravo njezin nastup mogao nekoga inspirirati.
– To je vjerojatno jedan od najljepših osjećaja koje sport može pružiti. I sama sam odrastala uz sportaše koji su mi bili uzori. Znam koliko mi je značilo gledati ih i maštati da jednog dana budem na njihovu mjestu. Zato je danas pomalo nestvarno pomisliti da bih možda upravo ja mogla biti razlog zbog kojeg će neko dijete poželjeti trenirati gimnastiku.
Dok će Tina Zelčić u Zagrebu loviti rezultat karijere na gredi, a Christina Zwicker pokušati izboriti povratak među najbolje višebojke, Sara Šulekić predstavlja novu generaciju hrvatske gimnastike. Tek su joj 20 godina, a već je iza nje niz uspjeha koji potvrđuju da pripada europskom i svjetskom vrhu na dvovisinskim ručama.
Njezin gimnastički put započeo je sa svega tri i pol godine u dvorani ZTD Hrvatski sokol. Dok su se njezini vršnjaci igrali u parkovima, Sara je učila prve elemente sporta koji traži iznimnu disciplinu, upornost i odricanje. Godine provedene u dvorani postupno su je oblikovale u jednu od najvećih hrvatskih nada.
Prvi veliki međunarodni iskorak napravila je krajem 2020. godine u turskom Mersinu. Na Europskom juniorskom prvenstvu tada je, kao 15-godišnjakinja, osvojila srebrnu medalju na dvovisinskim ručama i skrenula pozornost gimnastičke Europe.
Bio je to tek početak.
U seniorskoj konkurenciji nastavila je potvrđivati svoj talent. Godine 2023. ponovno je u Mersinu osvojila brončanu medalju na Svjetskom kupu, prvu seniorsku medalju u karijeri. Samo nekoliko mjeseci poslije, pred domaćom publikom u Osijeku, napravila je novi iskorak osvojivši srebro i još jednom dokazala da se može ravnopravno nositi s najboljim svjetskim gimnastičarkama.
Dvovisinske ruče ostale su njezina zaštitna disciplina, a cilj je jasan – izboriti nastup na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 2028. Uz svakodnevne treninge Sara uspješno gradi i akademsku karijeru. Redovita je studentica Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta u Zagrebu, gdje studira prehrambenu tehnologiju. Takav način života zahtijeva vrhunsku organizaciju.
Predavanja, laboratorijske vježbe, učenje i višesatni treninzi dio su njezine svakodnevice. Za razliku od mnogih sportaša koji se u potpunosti posvete sportu, Sara je odlučila paralelno graditi i obrazovanje. Veliku podršku pritom ima u treneru Marku Brezu, ali i na fakultetu, gdje joj izlaze ususret kada su u pitanju sportske obveze. Koliko je predana sportu možda najbolje govori detalj koji mnogi ni ne znaju – na treninge vrlo često dolazi biciklom, bez obzira na vremenske uvjete. Kiša, vjetar ili snijeg ne predstavljaju prepreku.