Zlatko Mateša čovjek je čija biografija zrcali turbulentnu povijest moderne Hrvatske. Za jedne, on je uglađeni tehnomenadžer koji je preuzeo vođenje Vlade u osjetljivom razdoblju nakon "Oluje", uveo PDV i mirno priveo kraju reintegraciju Podunavlja. Za druge, on je vječni sportski diplomat na čelu Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO), funkcije koju je obnašao od 2002. godine, daleko od stresa visoke politike. Za treće, pak, on je svojevrsni playboy čiji je privatni život, obilježen s četiri braka i vezama sa znatno mlađim ženama, oduvijek plijenio medijsku pažnju.
Njegov uspon započeo je daleko od politike. Nakon što je diplomirao pravo na zagrebačkom Sveučilištu 1974. godine, karijeru je gradio u Ini, tadašnjem naftnom divu. Tamo je proveo više od desetljeća, napredujući do pozicije pomoćnika generalnog direktora. Ključan za njegov daljnji put bio je krug prijatelja s kojima se družio, kasnije u medijima prozvan "dečkima iz Hennessiya". Uz Franju Gregurića, Nikicu Valentića i Mladena Vedriša, Mateša je pripadao jezgri koja će nakon demokratskih promjena 1990. preuzeti ključne pozicije u državi. Kako je sam kasnije rekao u intervjuima, s Valentićem je bio generacijski najbliži, poznavao ga je još iz gimnazije, dok je s Gregurićem, unatoč razlici u godinama, bio i u obiteljskim odnosima. Ta mreža sposobnih menadžera i pravnika, stasala u socijalističkom gospodarstvu, pokazala se presudnom u tranzicijskim vremenima. Nakon dolaska HDZ-a na vlast, Matešin put kreće uzlaznom putanjom: prvo kao ravnatelj Agencije za restrukturiranje i razvoj, a zatim kao ministar u Vladi, da bi konačno, 1995. godine, sjeo u najvruću stolicu u državi.
Imenovanje Zlatka Mateše za premijera u studenom 1995. godine iznenadilo je mnoge, pa i njega samog. U jednom kasnijem razgovoru priznao je kako je predsjednik Franjo Tuđman u razdoblju nakon vojno-redarstvene akcije "Oluja" na tom mjestu želio vidjeti nekoga tko nije konfliktan i tko može razgovarati sa svima. Matešin mandat, koji je trajao do izbora 2000. godine, obilježen je golemim izazovima. S jedne strane, trebalo je provesti mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja, a s druge, pokrenuti gospodarski oporavak i provesti zahtjevne reforme. Najzapamćenija mjera njegove Vlade svakako je uvođenje poreza na dodanu vrijednost (PDV) 1998. godine, potez koji je definirao hrvatski fiskalni sustav do danas. Osvrćući se na to razdoblje, Mateša je opisao premijersku funkciju kao "vrlo stresan posao" gdje se u jednom danu morate baviti mirovinama, zdravstvom i sindikatima te u svakom trenutku pokazati potpuno vladanje materijom. "Zbog silnog stresa kojem sam bio izložen kao predsjednik Vlade 2000. imao sam i zdravstvene tegobe", priznao je godinama kasnije, aludirajući na probleme sa srcem koji su kulminirali operacijom u Barceloni 2012. godine, kada su mu ugrađene srčane premosnice.
Nakon izbornog poraza HDZ-a 2000. godine i jednog mandata u saborskim klupama, za koji ni sam nije pokazivao prevelik interes, Mateša je napravio zaokret. Smatrao je da je taj dio njegova života završen i da je vrijeme za novu, mlađu ekipu. Svoju novu strast i karijeru pronašao je u sportu. Godine 2002. izabran je za predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora, a tu je funkciju opisao kao neusporedivo ugodniju od premijerske.
– Ovo je najčešće vrlo ugodna funkcija u kojoj se družite s pozitivnim ljudima kao što su sportaši. Moji iskustva s njima su odlična, a sport i inače u ljudima najčešće budi pozitivne emocije – rekao je jednom prilikom.
Pod njegovim vodstvom, proračun HOO-a značajno je porastao, s tadašnjih 60 milijuna na više od 160 milijuna kuna, što je omogućilo bolje financiranje sportskih saveza i nastupa reprezentacija. Svoj profesionalni put zaokružio je i doktoratom na Pekinškom sportskom sveučilištu 2009. godine, dodatno se specijaliziravši za područje sportskog menadžmenta i prava. Činilo se da je u mirnoj luci sportske diplomacije pronašao trajno utočište, daleko od političkih bura.
Istodobno s profesionalnim izazovima, Matešin privatni život ponovno je postao glavna tema medija. Krajem 2023. godine oženio se četvrti put, i to s trideset godina mlađom Blankom Kačer, uglednom splitskom profesoricom prava. Njihova veza započela je nedugo nakon smrti njezina supruga, poznatog stručnjaka za sportsko pravo Hrvoja Kačera početkom iste godine. Njihov odnos, okrunjen intimnim vjenčanjem, opisala je riječima da su "rođeni vjenčani", dok je na pitanje o razlici u godinama odgovorila da su godine samo broj. Matešin ljubavni život i prije je bio buran. Iza sebe ima brakove s Biserkom, s kojom ima sina Zlatka, Jasnom, s kojom ima kćer Elu te Sanjom Gregurić. Prije Blanke bio je u vezama s epidemiologinjom Dijanom Mayer te s još dvije znatno mlađe partnerice.
Tako se životna priča Zlatka Mateše nastavlja odvijati na nekoliko isprepletenih razina. On je i dalje počasni konzul Mongolije, predavač na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa i član prestižnih međunarodnih organizacija. U politici ostaje zapamćen kao "sanaderovac" koji je sudjelovao u aktivnostima koje su prethodile Sanaderovu dolasku na čelo HDZ-a, ali i kao čovjek koji je cijenio Tuđmana, smatrajući ga emotivnom osobom i povijesnom figurom čije su zasluge neupitne. U slobodno vrijeme on je rekreativni vaterpolist i pilot koji obožava letjeti Cessnom iznad Jadrana. Njegov put od "dečka iz Hemingwaya" do jedne od najdugovječnijih figura na hrvatskoj javnoj sceni svjedoči o sposobnosti prilagodbe i političkog preživljavanja. Ipak, sjena novih afera i neprestani javni interes za njegov privatni život pokazuju da, čak i kada misli da je pronašao mir, Zlatko Mateša nikada nije predaleko od oluje.
Komunistički uhljeb za sve sisteme...