Srpski pisac Stefan Simić na svom je Facebook profilu objavio emotivnu poruku nakon što su košarkaši Bosne i Hercegovine pobijedili Grčku na Europskom prvenstvu. Njegova objava masovno se širi po društvenim mrežama, a prenosimo je u cijelosti:
- Možda i jedina dobra stvar od raspada Jugoslavije, to je što sada ne navijamo za jedan tim, nego za šest. Tako je i mene maloprije iz dna duše dirnula pobeda Bosne i Hercegovine, nad Grčkom, nevjerojatnim preokretom. Otpisani, bez najboljeg igrača, pokazali su kako se bori, iako igrali protiv neusporedivo “skupljeg" tima - započeo je Simić.
- Posebno boli što dobar dio njihovih sunarodnjaka navija protiv tima vlastite države. Kao da su rođeni na Marsu, a ne u Bosni. Umjesto da se sjedine i ujedine, rade na zajedničkom dobru, uvjereni su da su im prava braća preko Drine (a Vučić ih samo laže i zloupotrebljava), a ne oni s kojima žive i dijele i dobro i zlo. Zato je i sjajno što igra Aleksandar Lazić, da ih demantira, kao dokaz da je u Bosni svatko dobrodošao, pod uvjetom da je čovjek.
- Bosna i Hercegovina uvek igra najemotivnije utakmice. Nemaju ni jaku ligu, ni sredstva, da im teren bude jedina briga, nego se moraju mnogo više davati. Zato je ova pobjeda tako velika, ne samo košarkaški, nego i ljudski. Bosna bi, da je sve kako treba, mogla sastaviti još jedan podjednako jak tim, a možda i jači, da im igrači ne igraju za druge države. Ali sve je to realnost s kojom se bore, da ne kažem politika... Pošto sam relativno često tamo, znam koliko im sve ovo znači, i da je to nešto mnogo više...
Iako odavno nema Mirze Delibašića na terenu, osjeti se njegovo prisustvo, u mladićima koji su se rodili nakon rata, i neće morati kao on, nakon karijere spašavati živu glavu. I da ih ne ubije rat, nego posljedice... Ovo momci ispisuju neku sasvim drugu priču i stranice povijesti, zagledani u budućnost, a ne u prošlost, i to je ono najljepše.
Što su, kao i u Srbiji, došli neki novi klinci... Uglavnom, navijaš za ljude, ne samo za dres. Za sve ono što su prošli, a ne samo za ono što igraju. Pobjeda koja vraća vjeru u zajedništvo, kao dokaz, što kaže dragi Pejaković, da ima Bosne, i te kako ima. I treba navijati za nju, sretna Bosna, sretni i svi mi zajedno sa njom, jer tko je doživio, zna o čemu pričam.
Bosna i Hercegovina, kao Božić i Ramazan za istim stolom. Kao ponos i prkos, koji huči kao Neretva... Kao emocija koja ujedinjuje i spaja, a ne razdvaja. Ne mora čovjek biti Bosanac da bi to razumio, dovoljno je da bude čovjek kome je stalo do ljudi, kome je stalo do čovjeka.
Dnevna doza jugoslavenstva. Jedva čekam da vidim što će naći sutra, koju temu za ujedinjenje.