Nakon što je zbog ozljede leđa propustio početak sezone, košarkaš Ognjen Dobrić konačno se vratio u sastav beogradske Crvene zvezde. Trener Saša Obradović potvrdio je da će na njega moći računati već u euroligaškom okršaju protiv Efesa, što je obradovalo navijače beogradskog kluba. Dobrić, koji je jedan od simbola Zvezde u posljednjem desetljeću, ponovno je u centru pažnje, no ovoga puta ne samo zbog sportskih vještina, već i zbog potresne životne priče koju su srpski mediji ponovno izvukli na svjetlo dana.
Povodom njegova povratka na teren, mediji u Srbiji opširno su se raspisali o njegovom djetinjstvu i teškom putu koji je njegova obitelj prošla. Rođen je u Kninu 1994. godine, a kao jednogodišnja beba s obitelji je izbjegao tijekom vojno-redarstvene operacije Oluja u kolovozu 1995. godine. U emotivnoj ispovijesti koju su prenijeli brojni portali, Dobrić je opisao dramatične trenutke kojih se, na sreću, ne sjeća, ali su duboko oblikovali njegov život i karakter. "Oluja je nešto o čemu sam mnogo slušao. Bio sam beba, a tata je bio na ratištu, na liniji fronte, tako da je mama sama s dvoje djece prolazila kroz Oluju. U autobusu s dvoje male djece, a ne znaš gdje ideš", prepričao je košarkaš obiteljsku priču.
Dolazak u Srbiju za njegovu obitelj nije značio kraj agonije, već početak nove borbe za preživljavanje. "Lutali smo po Srbiji, jer nismo imali bilo koga. Išli smo naslijepo. Znali smo da idemo prema Srbiji, bez ijednog dinara smo krenuli, pa gdje nas put odvede", ispričao je Dobrić. Njegov otac ostao je na bojištu te danima nisu znali je li uopće živ, a majka je s njim i bratom tražila bilo kakav krov nad glavom. Prve dane proveli su lutajući sve dok nisu pronašli majčine roditelje.
Spas su na kraju pronašli kod jedne obitelji na Kosmaju koja ih je primila i besplatno im ustupila smještaj. Taj prvi dom u Srbiji bio je, kako ga opisuje, skroman, ali je u tom trenutku značio sve. "Dali su nam jednu malu prostoriju, malo veću od šupe. To je za nas u tom trenutku bilo sve, jer ništa više nismo imali. Tu smo napravili bazu dok nismo stali na noge", prisjetio se košarkaš. Nakon nekoliko dana neizvjesnosti, otac ih je uspio pronaći, a obitelj se napokon ponovno okupila te kasnije skrasila u Mladenovcu, gdje su kupili mali stan i krenuli ispočetka.
Ognjen Dobrić često ističe kako ga je upravo to teško iskustvo izgradilo kao osobu i sportaša. "Način na koji smo živjeli i kako su me moji roditelji odgojili, izgradio me je. Naučili su me da se uvijek moraš boriti i da nema odustajanja u bilo kojim okolnostima. Mi smo kao obitelj za kratko vrijeme iz situacije da smo imali sve došli do toga da nemamo apsolutno ništa", objasnio je. Naglasio je kako su se roditelji odricali svega kako bi njemu i bratu osigurali sve što je potrebno, a očev rad "od jutra do mraka" omogućio im je da stanu na noge.
Idemo svi skupa oplakivsti sudbine te djece. Zašto ne pitate njihove roditelje iz kojeg razloga su digli puške na Hrvate. Dečko nije kriv ali neka poprica s tatom koji jos uvijek pjeva pjesme o slavnoj poraženog bandi odmetnika.