Na veslačkoj stazi u Šangaju, na prizorištu seniorskog Svjetskog prvenstva u veslanju, dogodilo se veliko iznenađenje. Hrvatski četverac bez kormilara stigao je peti i ostao bez medalje.
I ne bi to bila tolika vijest da je riječ o finalu, jer braća Sinković i braća Lončarić, bili su peti i na najpoznatijoj regati Svjetskog kupa u Luzernu, no ovaj puta je riječ o polufinalu.
S obzirom na to da su nas razmazili sa svim svojim medaljama (22 na najvećim svjetskim natjecanjima) logično je bilo da prvo pitanje bude ovo:
- Je li ovo prvi put da niste ušli u finale?
- Meni je ovo prvi put od 2007. no i to se jednom moralo dogoditi. Razočarani smo ne možete uvijek postići ono što želite - kazao je Valent Sinković.
- Sad ljudi vide da mi nismo izvanzemaljci i da se i nama događa. Ja sam 2014. nastupio na Prvenstvu Europe u samcu i bio sam posljednji u polufinalu a onda sam pobijedio u B finalu - prisjetio se Martin Sinković dodavši da je ovo prvi put da on i brat, otkako su zajedno u čamcu, nisu u finalu velikog natjecanja.
Ako bismo tražili olakotnu okolnost onda bismo mogli reći da je po imenima njihova polufinalna skupina bila jača od one druge što potvrđuju i vremena. Jer prve dvije posade u prvoj skupini - Velika Britanija (05:52.03) i Nizozemska (05:53.86) - bili su brži od pobjednika druge polufinalne skupine a to su bili Litavci (05:54.75).
Nažalost po Sinkoviće i Lončariće, od njih su brži bili i, unaprijed favorizirani, Australci (05:55.83) te Amerikanci (06:01.31). S obzirom na to da nije bilo televizijskog prijenosa zbog tehničkih razloga, zbog kojih je njihova utrka i odgađana, pratili smo ju uz pomoć live-tracker tehnologije koja nam je dala do znanja da je tijekom cijele utrke hrvatska posada bila u podređenom položaju. Nakon 500 metara bili su šesti (posljednji u utrci), na pola utrke su bili peti, na kilometar i pol peti i na konačnih 2000 metara također peti s vremenom 06:01.31.
Iz ovoga proizlazi da ih je skupo stajao to što nisu pronašli skupnost u čamcu (na koju su se žalili i prije SP-a) potrebnu za onu krstareću brzinu nakon čega nije bilo snage niti za uvjerljiviji finiš.
Nakon oba polufinala, hrvatska posada ima tek deveto vrijeme pa će se u B finalu boriti za utješno sedmo mjesto protiv odličnih Amerikanaca (05:58.18) i Novozelanđana (05:57.94).
A B finala sigurno nisu ono što će zadovoljiti Valenta i Martina Sinkovića, sportaše s pobjedničkim mentalitetom, koji iza sebe imaju tri olimpijska zlata i jedno srebro i sveukupno 22 medalje s najvećih svjetskih natjecanja (šest svjetskih i sedam europskih zlata). Uostalom, jako dobro se sjećamo naših razgovora s njima u kojima su nam znali dati do znanja da kada više ne budu u stanju plasirati se u A finale da će to onda značiti kraj karijere.
Doduše, ovo je samo jedna loša utrka i to ne mora ništa značiti. Uostalom, u odnosu na Olimpijske igre u Los Angelesu koje su krajnji cilj, još uvijek imaju dovoljno vremena da i sljedeće sezone pokušaju vidjeti mogu li napredovati kao četverac. Ili da se vrate u dvojac.