Nakon veličanstvenog dočeka na Trgu bana Jelačića, svoje heroje, Dominika Kuzmanovića i Zlatka Raužana, dočekali su u njihovim Brckovljanima. Mlado i staro slilo se na tržni centar gdje su od popodnevnih sati okupljene zabavljali tamburaši i podizali atmosferu za onaj glavni čin – dolazak brončanih rukometaša, koji su prve korake napravili u Rukometnom klubu Polet. Dolazak Kuzme i Zlaje izazvao je erupciju oduševljenja, a najradosniji su bili oni najmlađi, koji su napokon dočekali svoje uzore.
– Prvi su dojmovi nakon dočeka fenomenalni. Bio je to lijep doček kao i prošle godine, s jednom važnom razlikom – sa mnom je bio Zlatko. Drago mi je da je i on to mogao doživjeti, da smo pred svojim prijateljima i sugrađanima mogli proslaviti ovu medalju – rekao je Kuzmanović.
Na prošlogodišnjem dočeku Zlatko je bio među onima koji su dočekali Kuzmu, a godinu dana poslije i on se našao na pozornici zajedno s njime. Štoviše, Raužan je bio najveće otkriće izbornika Dagura Sigurdssona, a na povjerenju mu je odgovorio s 18 postignutih golova uz samo jedan promašaj.
– Jako sam ponosan; stvarno je lijepo biti dijelom ekipe i osvojiti medalju. Dojmovi nakon onog jučer i danas su odlični, nešto nevjerojatno, neopisivo je lijepo da se može okupiti toliko ljudi i dočekati nas – kazao je Raužan.
Općina Brckovljani tom ih je prilikom i prigodno nagradila, a čestitku u ime svih uputio im je načelnik Tihomir Đuras.
– Naći ćemo se ovdje i nakon Olimpijskih igara, nadajmo se uz novu medalju. Naša Turistička zajednica još je u vrijeme Europskog prvenstva znala da je doček neupitan i da ćemo se vidjeti ovdje na placu. Dečki, hvala vam na svemu što ste napravili, hvala vam na svakoj emociji koju ste nam dali. Ponos se vidi na svim našim licima – poručio je Đuras.
Druženje na tržnom centru nastavljeno je uza slavljeničku tortu, a brončani dvojac potom se spustio među okupljene dijeleći autograme, a oni najspretniji "ulovili" su i pokoju fotografiju za uspomenu.
Klinci iz vrtića pripremili su najiskreniju dobrodošlicu, sami su nacrtali veliki plakat za svoje rukometaše u općini Brckovljani. Na papiru su temperama i flomasterima nacrtali igrače u dresovima, lopte i zastave te se potpisali uz poruku: "Dobro došli, rukometaši!"
I na Narodnom trgu u Zadru organiziran je doček brončanih rukometaša – Luke Lovre Klarice, Dagura Sigurðssona i Šime Tomaševića. Na pozornicu se popeo tandem Sigurdsson – Klarica, dok je Tomašević propustio doček zbog temperature. Obojica su se obratila publici, a u jednom trenutku je izbornik i zapjevao! Kasnije im je priređen i doček u Uredu gradonačelnika.
– Lakše mi je bilo osvojiti medalju nego pronaći stan u Zadru. Hvala vam svima što ste došli. Dobra večer! Uživam ovdje, presretan sam što sam tu i hvala vam što ste me lijepo ugostili od prvog dana. U Zadru sam ne samo zbog dobrog vremena nego i lijepog osjećaja – rekao je Sigurdsson.
Kao i na privatnoj proslavi u Zagrebu nakon dočeka pred desecima tisuća ljudi, uzeo je gitaru u ruke, ovaj put električnu, i zasvirao pred razdraganom masom. Zapjevao je Princeov hit "Purple Rain", a potom s Klaricom uglas vikao: "Mi smo Zadrani, Zadar je naš!" Klarica je Zadru uručio Tornadov šal s hrvatskim grbom, kojim je ponosno mahao, a uz pirotehnički šou i baklje okupljeni su potom zapjevali hit Marka Perkovića Thompsona "Ako ne znaš što je bilo", svojevrsnu himnu ove generacije rukometaša.
– Nema Duvnjaka, Pešića, Karačića, Šipića? Ne govorimo o igračima kojih nema u momčadi. Ponekad ima ozljeda, svi koje pozovemo uvijek su spremni odazvati se. Imamo 25-30 igrača na raspolaganju. Sretni smo što imamo igrače koji su ponizni i što ih obitelji podržavaju u svemu ovome – kazao je Sigurdsson, a o sukobu s EHF-om kratko je poručio:
– Ne želim previše govoriti o tomu, rekao sam sve što sam imao. Vidjet ćemo što će se dogoditi. Najvažnije je da smo bili fokusirani na svoj posao, osvojiti ovu medalju bilo je baš posebno nakon Svjetskog prvenstva u Zagrebu. Moramo cijeniti trud igrača, sretan sam zbog njih i zbog Hrvatske.
Luka Lovre Klarica bio je sjajno raspoložen.
Kako je bilo zaspati u autobusu od Švedske do Danske?
- Vidjeli ste sve, nisam ni spavao. Ekipa je malo spavala. Bili smo jako sretni, iscrpljeni od svega, od puta. Ali sve se isplatilo. Do svake je medalje teško doći, a ova će ostati lijepa uspomena. Bilo je bitno što smo to ponovili i došli do polufinala. Presretni smo. Matej Mandić bio mi je cimer. Bilo je super, jako smo dobri prijatelji, igrali smo skupa u Zagrebu dugo, znamo se u dušu. Međusobno smo se motivirali. Zanimljivo, a na kraju je bilo jako dobro. Šipić nam je nedostajao, on je velika i vesela figura u našoj reprezentaciji, naš "medo". Pozdravljam ga svakako.
Zna li koju islandsku psovku?
– Samo "berjast", haha. Trener nas je super posložio i došli su rezultati. Vidite kako je miran čovjek i čeka svoj red da govori – rekao je Klarica.
Lani smo ovdje govorili kako Dagur kao novi Zadranin mora naučiti piti kavu, i to dvije ure svaki dan. Igrati basket, trešetu, ići na lignje... Što je od toga naučio – pitao ga je voditelj.
– Znam da voli piti pivo – odgovorio je Klarica.
Slavljenje bronce je kao da je Max Verstappen slavio drugo mjesto u prvenstvu F1. Što bi rekao Senna, iza pobjednika su gubitnici.