Trenerska karijera Stanka Poklepovića (76) zanimljiva je, uzbudljiva je i u nekim detaljima čak i srcedrapajuća priča. Primjerice, popularni je Špaco čak u tri navrata odletio s klupe Hajduka usred sezone iako za to nikada nije bilo pravoga razloga.
Prvi put, u proljeće 1986. godine, smijenjen je između dvije utakmice četvrtfinala Kupa Uefe protiv Waregema nakon što je poražen u Rijeci. Hajdukove igrače, vezane za omiljenoga šefa, to je jako pogodilo, toliko da su bili na rubu otkazivanja poslušnosti upravi.
Nije prelazio granice
Ivanu Gudelju Poklepović je bio najdraži trener pa se sa Zlatkom Vujovićem i Blažom Sliškovićem borio za njegov ostanak.
– Ma ne samo nas trojica, za Špacu je tada bilo 90 posto svlačionice! – kaže Blaž Slišković i dodaje:
– Smatrali smo da on nije bio jedini krivac za slabije rezultate pa smo se s njim solidarizirali. Nismo željeli da ode, Gudelj, Zlatko i ja bili smo posljednja brana, ali nismo uspjeli zaustaviti njegovu smjenu.
U to vrijeme Sliškovića su zvali Belaj-Baka zbog 'sammirovskoga' odnosa prema nogometu. Kako je to prolazilo kod Poklepovića?
– Ima trenera koji ti žele silom nametnuti svoje ideje, ima i onih koji to rade razgovorom. Špaco je bio takav, pravi pedagog, čovjek koji nikada nije prelazio granice, nego je išao na povjerenje. Kada pokraj sebe imaš takvog trenera, onda njegovu dobrotu nećeš zloupotrijebiti. Imali smo dobar odnos i mogu reći da mi je to bilo najbolje razdoblje u karijeri; 1985. godine proglašen sam igračem godine – ističe Slišković.
Je li Špaco još u formi za ovako delikatan trenutak Hajduka?
– Špaco svojim iskustvom može pomoći mladoj Hajdukovoj momčadi. Iako mu je gotovo 77, on nije senilan, vječito je u nogometu, gleda Hajdukove utakmice, prati svjetske trendove. Njegovo trenersko znanje trebalo bi biti autoritet Hajdukovoj mladosti. Iako, vremena su se promijenila. Dok je u moje igračko vrijeme trener bio bog, današnja omladina nakon pet dobrih utakmica misli da im trener više ne treba – zaključuje Slišković.
Nogometni zaljubljenik
Predsjednik crnogorskog nogometnog saveza Dejan Savićević bio je jednu sezonu u Budućnosti Poklepovićev igrač. O šefu govori samo u superlativima.
– Pročitao sam da se Poklepović opet angažirao, i to u 77. godini, četvrti put u Hajduku. Ma baš mi je drago zbog Špace jer je pravi čovjek i pravi trener! Evo, da imam klub u svom privatnom vlasništvu, angažirao bih Poklepovića kako bi mladi treneri od njega mogli učiti. On je sjajan strateg, nogometni zaljubljenik, ma sve naj, naj... o njemu mogu reći – kaže Savićević.
Posljednju ste sezonu u Budućnosti odigrali baš kod njega, 1987./1988.
– U to vrijeme već sam bio reprezentativac, no mnogo sam naučio pokraj Poklepovića. Naša najbolja utakmica? Pa kad me već pitate, Špaco i ja zajedno smo pobijedili njegov Hajduk na Poljudu sa 2:1, ja sam zabio oba pogotka – dodao je Savićević. Zanimljivo, Špaco kao igrač nikada nije bio u Hajduku, nego je 14 godina bio nogometaš Splita. Iako je legenda kluba iz Parka mladeži, u kojemu je 1969. godine i počeo trenersku karijeru, braća Žužul nikada mu nisu ponudila klupu crvenih. Premda je na njoj bilo dosta prometno...
Poklepović je, dakako, jedan od najvećih Hajdukovih stratega, ali u biografiji ima i jedno nezaboravno dobročinstvo prema Dinamu. U svibnju 1999. godine s Osijekom je na Kantridi, u koprodukciji sa Šuprahom i Krečakom, Rijeci preoteo naslov prvaka i poklonio ga Dinamu.
>> Špaco: Godine stišću, ali pogledajte Ćiru, pa on je nogometni bog!