U srijedu se spustio zastor nakon zadnje nogometne predstave u domaćim natjecanjima, barem kad su trofeji u pitanju. Dinamo, doduše, još dvaput ove sezone mora izaći na bis, dobiti zaslužene čestitke za sve što je ostvario, ali mi možemo podvući crtu. Da bismo to učinili, malo smo se vratili na sami početak sezone, kad je klub dobro "prozračio" svlačionicu i doveo novog trenera.
Pogledali smo presicu na kojoj je predstavljen Mario Kovačević, nakon koje smo pisali da je donio dobru vibru, zračio vedrinom, ali i optimizmom te najavio osvajanje dvostruke krune kao imperativa. Kao što se pokazalo, frajer je imao pokriće. Nije to bio nimalo lagan put, trebalo je sve to uštimati, bilo je i oscilacija, ali Kova je uspio i zato mu treba čestitati i odati priznanje.
Često je bio kritiziran, zagrebačka publika naviknuta je na visoke standarde i često je nestrpljiva, kritizirali smo ga i mi iz medija, koji put i opravdano, a katkad možda i malo pretjerano, ali Mario je to istrpio, vjerovao u sebe i na kraju polučio rezultat. I zato ga je bilo lijepo vidjeti opuštenog i nasmijanog kad je ispred Boysa slavio osvajanje dvostruke krune.
Zaslužio je taj trenutak, prošao je trnovit put, kako trenerski tako i životni. I gdje god je bio, ostavio je trag, o njemu svi govore s poštovanjem. Lijepo je bilo prije finala kupa pročitati status koji je objavio Strmec iz Bedenice, u kojem su mu poželjeli sreću, prisjećajući se da je kod njih krenuo na trenerski put i ne zaboravljajući koliko im je Mario dao.
Kova se sad može malo opustiti, ali kad si trener Dinama, to kratko traje. Već na početku sezone sve staro se zaboravlja, a počinje novo dokazivanje. Pogotovo kad je Europa u pitanju jer tu je trener plavih ostao malo dužan. Nije europska sezona bila loša, bilo je i lijepih pobjeda, ali navijači Dinama imaju velika očekivanja. Nije problem izgubiti od Celte, Betisa ili Lillea, ali ne na takav način, bez ispaljenog metka. Tu će Kova morati biti još malo veći frajer.
Kovačević je ostvario ono što je prema odnosu snaga bilo očekivano. On se tek mora dokazati jer biti prvakom pored osrednjeg Hajduka, prosječne Rijeke i lošeg Osijeka i nije nešto posebno. Želim mu uspjeh.