Preporođeni Dinamo: energičnost, žustrina i bondovski šarmantna ubojitost

Dinamo se u pravo vrijeme vratio starim dobrim europskim navikama: ostvario je izvanredno važnu pobjedu na gostovanju, opet je čvrsto u igri za prezimljavanje, i ponovno se manifestirao kao nerješiv rebus za belgijske klubove.

Ovo je, naime, Dinamu četvrta uzastopna pobjeda na belgijskom tlu, nakon što je dva puta svladao Anderlecht (1:0, 2:0), te jednom Club Brugge (2:0). Posljednji put plavi su u Belgiji bili poraženi još 1962. godine, u Bruxellesu od Union St. Gilloisea (1:2), ali i tada su prošli u sljedeće kolo u majstorici odigranoj u Linzu.

Dinamo je u Genku nosio najbolje primjese Bjeličinoga i Mamićevoga opusa, naravno s upečatljivim Krznarovim potpisom. Bila je to dojmljiva demonstracija energičnosti, požrtvovnosti, pozamašne doze žustrine i odgovornosti kakve zahtijevaju europske utakmice, ali i šarmantne Dinamove ubojitosti. Sve te sastojke sadržavala je briljantna Dinamova akcija iz 10. minute, u kojoj je agresija ratnika Ademija omogućila Dinamu obećavajuću tranziciju, a maestralna asistencija Oršića i hladnokrvnost i neumoljivost Ivanušeca zadale Genku šokantan udarac.

Dinamo doista ove bajkovite večeri u Genku nije imao neraspoloženoga pojedinca i potpuno je odudarao od svoga neprepoznatljivoga izgleda iz utakmica sa Sheriffom i West Hamom. Dinamo je opet 'gladan' i željan, rastrčan i raspjevan, ali i tipično 'krznarovski' smiren i staložen, bez napadaja panike i bezglavosti.

Livaković ubrizgava sigurnost, Ademi zapovijeda i neumorno razara, Ivanušec i Oršić lepršaju i ubadaju poput osica, a Petković majstorski trpa. Pa makar i iz penala, i to se broji. U Genku je dosegnuo brojku od 27 realiziranih penala u karijeri, te 14 europskih pogodaka za Dinamo, s kojima se ugnijezdio na četvrtom mjestu vječne liste, iza Oršića (19), te Cvitanovića i Zambate (po 15). Centarforu Bruni, međutim, još se nikada u karijeri nije ostvarila želja svakoga napadača: nikada nije zabio hat-trick.