Preminuo bivši reprezentativac Jugoslavije, bio je jedan od najznačajnijih u bivšoj državi

Napustila nas je jedna od najznačajnijih ličnosti u povijesti sporta na ovim prostorima. Vladimir Cvetković, rođen 24. svibnja 1941. godine u Loznici, bio je čovjek čija se životna priča može mjeriti s najvećim sportskim epovima. Njegova ostavština nije samo u medaljama i trofejima, već i u vizionarskom duhu kojim je zauvijek promijenio način funkcioniranja sportskih kolektiva. Iako je ostao zapamćen kao jedan od tvoraca najslavnije generacije u povijesti Crvene zvezde, njegov put do vrha bio je sve samo ne lagan, obilježen teškom ozljedom koja mu je usmjerila život u potpuno novom pravcu.

Njegova sportska karijera počela je, ironično, u nogometu, gdje je zbog visine bio vratar. Međutim, dvostruki prijelom ramene kosti lijeve ruke, prvi u 14. godini, a drugi prilikom skoka u Drinu, prikovao ga je za bolnički krevet gotovo dvije godine. Liječnici su mu nakon oporavka savjetovali da se počne baviti košarkom kako bi ojačao ruku, što se pokazalo sudbonosnom odlukom. Cijelu igračku karijeru, od 1959. do 1972. godine, proveo je u Crvenoj zvezdi, postavši sinonim za eleganciju i efikasnost. S klubom je osvojio dva naslova prvaka Jugoslavije (1969. i 1972.) i jedan nacionalni kup (1971.), a čak je devet sezona bio najbolji strijelac momčadi.

Jednako impresivan trag ostavio je u dresu reprezentacije Jugoslavije, za koju je odigrao 149 utakmica i postigao 1276 poena. Bio je ključni član generacije koja je osvojila čak četiri srebrne medalje na velikim natjecanjima: na Svjetskim prvenstvima 1963. i 1967., Europskom prvenstvu 1969. te na Olimpijskim igrama u Meksiku 1968. godine. Upravo se u Meksiku upisao u anale jugoslavenske košarke, kada je u polufinalu protiv Sovjetskog Saveza hladnokrvno pogodio ključna slobodna bacanja za povijesnu pobjedu i plasman u finale.

Nakon igračke karijere, diplomirani ekonomist započeo je drugu, jednako uspješnu karijeru sportskog funkcionera. Ipak, najdublji pečat ostavio je kao glavni tajnik Nogometnog kluba Crvena zvezda, funkciju koju je obnašao punih 18 godina, od 1983. do 2001. godine. Zajedno s Draganom Džajićem, smatra se najzaslužnijim za to što je stvorio ekipu koja je postala prvak Europe i svijeta 1991. godine. Njegov moderni pristup upravljanju klubom i vizija pretvorili su Zvezdu u europskog giganta, a tijekom njegovog mandata klub je osvojio čak 18 trofeja.

Cvetkovićev utjecaj nadilazio je granice sportskih terena i uredskih prostorija. Bio je direktor Sportskog centra "Tašmajdan", a od 1992. do 1998. godine obnašao je i funkciju ministra za sport. Njegov rad i doprinos prepoznati su kroz brojna priznanja, uključujući Oktobarsku nagradu Grada Beograda, Majsku nagradu Republike Srbije, Orden zasluga za narod sa srebrnim vijencem i Orden rada sa zlatnim vijencem. Bio je prvi sportaš u povijesti koji je službeno proglašen najboljim u Sportskom društvu Crvena zvezda 1965. godine, a 2021. imenovan je počasnim predsjednikom Košarkaškog kluba Crvena zvezda, čime je zaokružena njegova nevjerojatna priča. Iza sebe je ostavio dvoje djece, kćer Zoranu, doktoricu kliničke psihologije, i sina Rastka, također bivšeg košarkaša Crvene zvezde.