Površnim konzumentima sporta možda nije najjasnije kakvo je to natjecanje hrvatska muška košarkaška reprezentacija igrala ovo ljeto. Sukladno tome, nije im posve jasno što još to nacionalnu vrstu čeka da bi se izborila za nastup na Svjetskom prvenstvu u Kataru 2027. godine.
Kao što je poznato, svi zajedno (košarkaši, stručni stožer, novinari, navijači...) Eurobasket ćemo gledati na malim ekranima jer se reprezentacija, izbornički predvođena Josipom Sesarom, nije plasirala na kontinentalnu smotru. Naše mjesto ondje je zauzela selekcija BiH, koja je doživjela jak udarac ostavši bez svog najboljeg strijelca Džanana Muse.
Eurobasket bez Hrvatske
Kao reprezentacija koja se nije izborila za Prvenstvo Europe, Hrvatska je završila u drugom krugu pretkvalifikacija za Svjetsko prvenstvo. Prvi su krug igrale, i nisu ga prošle, reprezentacije poput Kosova, Azerbajdžana, Luksemburga, Armenije i Albanije a mi smo se u drugom krugu namjerili na 59. (Danska) i 77. (Norveška) reprezentaciju svijeta.
Doduše, ni mi nismo bogzna kako plasirani (32. smo na Fibinoj rang-listi), ali smo, svejedno, bili najbolje rangirana nacionalna vrsta na drugoj razini kvalifikacija.
S četiri pobjede (tri uvjerljive i jednom tijesnom), Hrvatska je u svojoj skupini bila prva pa je, na trećoj razini kvalifikacija, dospjela u skupinu sa svjetskim prvakom Njemačkom, 39. reprezentacijom svijeta Izraelom i 84. reprezentacijom s Fibine liste Ciprom.
Ono što će u tom društvu biti glavni zadatak izbornika Tomislava Mijatovića, stručnog mu stožera i njegovih izabranika jesu obje pobjede protiv Cipra i barem jedna, bilo bi idealno obje, pobjede protiv Izraela, koji će svoju domaću utakmicu, zbog rata u Gazi, igrati na neutralnom terenu. Jer, važno je prenijeti što više bodova na posljednju, četvrtu, razinu kvalifikacija, gdje se formira nova skupina, od šest reprezentacija, koja će dati tri sudionika Svjetskog prvenstva.
A tu će nas dočekati, vrlo vjerojatno, Letonija (9.) i Poljska (17.) te netko između Nizozemske (54.) i Austrije (67.). Gledano iz ove, poprilično teoretske, perspektive, da bismo se plasirali na Svjetsko prvenstvo, moramo izgurati nekoga, po recentnim rezultatima, jačeg od nas – Njemačku, Letoniju ili Poljsku. Po snazi tih reprezentacija, čiju snagu Fibina rang-lista ne oslikava u potpunosti jer se ne ažurira dovoljno često, čini se da će nam glavni rival biti Poljska. A to je nacionalna vrsta, predvođena hrvatskim trenerom Igorom Miličićem, od koje smo sve tri posljednje međusobne utakmice izgubili.
Ako vas je od ovih kalkulacija zaboljela glava, možda ćemo vam to što nas čeka najbolje ilustrirati izjavom kapetana Darija Šarića:
– Od pet stuba koje trebamo svladati mi smo svladali tek pola prve.
Istina, malo je to Šiši karikirao pa sve to na prvu izgleda kao "mission impossible", ali nije ni toliko daleko otišao opisujući koliko smo zapravo daleko od plasmana na SP. I kakve bismo sve pothvate trebali izvesti u natjecanju u skupinama.
Uostalom, u utakmicama s Njemačkom (u veljači 2026.) izbornik Mijatović neće imati na raspolaganju naše NBA igrače, ali hoće za drugu (domaću) utakmicu s Izraelom, koja se igra početkom srpnja sljedeće godine. Isto tako, NBA igrači bit će dostupni i za prve dvije utakmice u završnoj skupini (krajem kolovoza i početkom rujna) pa nam se čini da je pred izbornikom Mijatovićem, i čelnicima Saveza, ogroman posao animiranja naših najboljih igrača (Zubac, Šarić, Matković) za te utakmice. A sve to u kontekstu ograničenja koje im stavlja njihov NBA poslodavac vezano uz broj dana koji mogu ljeti provesti u sastavu reprezentacija svojih zemalja.
Tim menadžer reprezentacije Igor Kolarić, čovjek koji redovito komunicira s NBA Internationalom, nada se da tu neće biti problema. Kada su posrijedi velika natjecanja, taj se broj svodi na 14 dana prije početka, no iduće je ljeto specifično pa bi taj broj mogao biti podijeljen na dva puta po sedam dana.
Ono što bi sljedeće ljeto moglo biti ograničavajući faktor za izbornika jest NBA draft, na kojem bismo mogli vidjeti braću Ivišić i Ružića, a možda i Jelavića, a draftirani igrači potom obvezno igraju Ljetnu ligu, koja se baš preklapa s reprezentativnim obvezama.
Veći dio momčadi bio je virozan
Poslije povratka iz Kopenhagena reprezentativci su se razišli, mnogi s temperaturom. A s tom su virozom i otputovali na ovo gostovanje, što je zacijelo jedan od razloga slabije predstave na gostovanju kod Danaca. Osjećao ju je i Matković a na koncu je i kapetan Šarić, po dolasku kući u Šibenik, prijavio visoku temperaturu. No izbornik Mijatović u tome nije tražio izliku:
– Ne trebamo tražiti izgovor. Meni odgovara da je posljednja utakmica bila upravo takva, ne pretjerano lepršava i nimalo lagana, što je super za ono što nas čeka.
Mario Hezonja je pak doživio parcijalnu rupturu stražnje lože, koja ga ne bi trebala na dulje vrijeme odvojiti od parketa te neće ugroziti njegov senatorski status u kraljevskom Real Madridu.
Siguran status u klubu očekuje i izbornika Tomislava Mijatovića, koji je već sinoć krenuo put Istanbula, gdje ga čeka posao pomoćnog trenera euroligaša Anadolu Efesa.
Nema tu sreće. Dansku dobiti samo s tri razlike? Naši NBA igrači koji su se nakon poraza od Grčke prošle godine valjali po podu u disku, od žešćih batina ih spasili redari, su opet u timu, a najjači igrač čak i nije Hrvat, već crni Amerikanac, koji jedva čeka da dobije izdašniju ponudu i digne rep. Vidljivo je i u mlađim uzrastima da talentirani igrači sjede na klupi, a da postoji eksplozija novih sveznajućih trenera koji osnivaju svoje klubove, otimajući jedni drugima igrače, nudeći im igru i turnire. Pa mi smo prošle godine izgubili od Novog Zelanda, a jedva prošli Zelenoortske otoke. Pogledajte uostalom razočaranog Đerđu na youtubu