U ponedjeljak se u Zagrebu okupila hrvatska muška košarkaška reprezentacija pred kojom su prve dvije kvalifikacijske utakmice (Cipar, Izrael) za odlazak na Svjetsko prvenstvo. A kako to obično biva, ni ovaj put nacionalna vrsta nije kompletna, i ovaj put je bilo onih koji su pronašli razlog da se ne odazovu pozivu novog izbornika Tomislava Mijatovića. S tim u vezi popričali smo sa sportskim direktorom HKS-a Krunom Simonom, bivšim internacionalcem i reprezentativcem. A njega je dodatno oneraspoložila informacija da naturalizirani Amerikanac Jaleen Smith ne dolazi.
- S obzirom na to da mi je još ljetos rekao da će se odazvati to nam je sada najveći problem jer poznato je da kuburimo s razigravačima. Na njega smo računali a ispao je da ga nemamo. Dakako, igrač uvijek ima pravo reći da se ne osjeća najbolje. I to nam sugerira da ubuduće ne bi bilo loše imati dva Amerikanca na raspolaganju.
Košarkaška javnost zacijelo želi znati zašto nema krilnog centra Zenita Luke Šamanića i klasičnog centra Besiktasa Ante Žižića?
- Šamanića je stopirao njegov klub, ruski Zenit koji je spustio rampu. Sa Žižićem je izbornik Mijatović od početka u komunikaciji i bilo je naznaka da će se priključiti no i on je odlučio da ne želi.
Stječe se dojam da su prijašnjih godina odgovorni ljudi iz HKS-a nerado iznosili sva saznanja o nečijem neigranju. Vjerojatno razmišljajući u stilu "nećemo ga prozivati, mogao bi nam još trebati".
- Ne želim ulaziti u tuđe razloge a ja sam, čim sam došao, rekao da je moja dužnost reći istinu. I ja sam bio igrač i znam da ima različitih osobnih i klupskih situacija, no neigranje za reprezentaciju u situaciji kada si zdrav ja ne mogu prihvatiti. I zato sam razočaran sa Smithom jer je ovaj Savez za njega sve napravio i s ljudske, privatne, i sa sportske strane.
Je li razočaran i sa Žižićem koji se već tri godine ne odaziva pozivima izbornika?
- Od njega odaziv nisam niti očekivao. Ne mogu reći da se o njemu ne razmišlja no s njim se svaki put to izjalovi. On je od početka bio izbornikova želja no ja nisam polagao velike nade.
Svojedobno se Dragan Bender sam javio tadašnjem izborniku Mršiću jer mu je reprezentacija trebala da se, nakon ozljede, vrati na scenu. Isto to je učinio i Luka Šamanić pa se javio izborniku Josipu Sesaru. Stječe se dojam da ima nekih igrača koji se odazivaju reprezentaciji samo kada im je ona potrebna ali ne i kada nacionalna vrsta treba njih.
- Ja tada nisam bio na ovoj funkciji pa ne bih htio okrivljavati nikoga za stvari koje ne znam iz prve ruke, no sada znam što se događa i ovo su riječi iza kojih stojim.
Kad su već poziv odbila dva centra, je li se razmišljalo o tome da reprezentacija reaktivira Miru Bilana koji u dresu talijanske Brescie igra odlično.
- Jesmo razmišljali i o tome no i tu je situacija malo čudnjikava. Preko ljeta je bilo nekih inicijativa i razgovora ali i on je ostao po strani. Neću reći da mi je to ispod časti, no ja ne mogu ići okolo i moliti ljude da igraju za reprezentaciju. Družim se s Bogdanovićem, Ukićem, Žorićem i Tomasom i svaki put kada smo zajedno mi se uvijek vraćamo na temu reprezentacije i ono što nam je ona donijela ali i odnijela. Pa sjetite se samo koliko je Marko Tomas doživio ozljeda u reprezentaciji, koje su znatno utjecale na njegovu karijeru, pa se i nakon toga odazivao.
Zašto se, a to je specifično za košarku, kod nekih izgubio taj osjećaj pripadnosti nacionalnoj zastavi i grbu? Zašto među košarkašima kult reprezentacije nije dovoljno jak kao primjerice u nogometu pa i rukometu i vaterpolu?
- To je pitanje za pojedince na koje pokušavamo naći odgovor ali očito u tome nismo uspjeli. Ponavljam, ja nikome ne sudim i svako je krojač svoje sudbine a ja nemam snage ići okolo i potezati igrače za rukav da igraju za Hrvatsku. Učinio bih to za one koji imaju vrhunske karijere kao što su Zubac, Šarić i Hezonja no njih očito niti ne treba nagovarati. S druge strane, ja moram istaknuti sve one koji se neupitno odazivaju.
A ovaj put reprezentaciji su se odazvali razigravači Mavra, Filipović, Radovčić, bekovi Kalajžić i Badžim, krila M. Drežnjak, Božić, Nakić, Hezonja te centri Branković, Prkačin, Škara i Ružić.
Evo malo istine o sportasima koliko se voli hrvatska sve po sistemu ako imam koristi volim u suprotnom nevolim.