Dolazak Xabija Alonsa na klupu Real Madrida u lipnju prošle godine dočekan je s euforijom. Nakon što je s Bayer Leverkusenom ispisao povijest osvojivši dvostruku krunu bez poraza, stigao je na Santiago Bernabéu kao trenersko čudo i čovjek koji će izgraditi novu eru "kraljevskog kluba". Očekivanja su bila golema, a početni rezultati obećavajući. Ipak, samo sedam mjeseci kasnije, bajka je naglo prekinuta. Florentino Pérez uručio mu je otkaz, a ono što je trebalo biti slavlje pretvorilo se u jednu od najturbulentnijih epizoda u novijoj povijesti kluba.
Jedan od prvih i najčvršćih zahtjeva novog trenera bio je produženje ugovora s klupskom legendom, Lukom Modrićem. Alonso, koji je s hrvatskim maestrom dijelio svlačionicu od 2012. do 2014. godine, bolje od ikoga je znao što Modrić donosi momčadi i izvan statističkih rubrika. Smatrao ga je ključnim čovjekom za tranziciju i stabilnost svlačionice, mostom između stare garde i nadolazećih zvijezda. Inzistirao je da mu se ponudi novi, kratkoročni ugovor, vjerujući da su njegovo iskustvo i liderske sposobnosti neprocjenjivi za mladu momčad koja se tek trebala naučiti nositi s pritiskom.
Međutim, naišao je na zid. Uprava kluba, s Pérezom na čelu, već je donijela stratešku odluku o potpunom pomlađivanju veznog reda. Plan je bio osloniti se isključivo na mlade snage poput Auréliena Tchouaménija, Eduarda Camavinge, Federica Valverdea i Arde Gülera. Iako je Modrić bio spreman na značajno smanjenje plaće i prihvaćanje sporedne uloge samo kako bi ostao, klub je bio neumoljiv. Odluka je bila konačna, a Alonsu je time poslana jasna poruka, njegove želje neće uvijek biti ispunjene. Bio je to prvi, ali nipošto posljednji put da su se njegove vizije kosile s klupskom politikom, a posljedice su se brzo osjetile na terenu.
Bez Modrićeve mirnoće i sposobnosti diktiranja tempa, Realov vezni red djelovao je kaotično, posebno u utakmicama koje su zahtijevale strpljenje i kontrolu. Momčad se mučila sačuvati vodstvo i smireno odgovoriti na pritisak protivnika, a teret je često padao na individualnu kvalitetu Kyliana Mbappéa. U međuvremenu, Modrić briljira u dresu Milana, podsjećajući sve u Madridu što su prerano pustili. Ironija je bila bolna, igrač kojeg su smatrali viškom utjelovljavao je upravo ono što je Alonsu nedostajalo.
Ipak, ključni razlog Alonsovog pada nije bio samo odnos s upravom, već potpuni gubitak kontrole nad svlačionicom. Njegov strogi pristup, taktička disciplina i zahtjevi za potpunom posvećenošću bili su u potpunoj suprotnosti s opuštenijom atmosferom koju je gajio Carlo Ancelotti. Najveći sukob izbio je s prvom zvijezdom momčadi, Viníciusom Júniorom. Alonso ga je u nekoliko navrata ostavio na klupi, a njihov je odnos postao nepovratno narušen. Brazilac se, prema nekim izvorima, požalio Pérezu, što je bio alarm koji predsjednik Reala nije mogao ignorirati. Konačni udarac stigao je u finalu španjolskog Superkupa, gdje je Real poražen od Barcelone 3:2. Alonsova izjava nakon utakmice, u kojoj je to natjecanje nazvao "najmanje važnim", bila je kap koja je prelila čašu. Samo dan kasnije, Xabi Alonso postao je bivši, a njegov san završio je kao gorko upozorenje.
Marca koja se zna da piše po volji Pereza već par mjeseci kritizira igru Reala. I jedan od ključnih momenata je nedostatak igre u sredini terena tj Luke Modrića. Dakle zaključak vrlo jednostavan - da je Alonso htio Modrića onda bi ga i dobio.