Bio je napadač kojeg su se obrane bojale, mašina za golove s nadimkom „Batman“ čiji su pogoci odjekivali stadionom PSV-a u Eindhovenu uz taktove poznate glazbene teme. Mateja Kežman, rođen u sportskoj obitelji s ocem golmanom, bio je predodređen za velike stvari. U Partizanu je postao ikona navijača, posebno nakon odlučujućeg gola protiv Crvene zvezde u posljednjoj minuti, a u Nizozemskoj je dosegnuo status božanstva. U četiri sezone za PSV postigao je nevjerojatnih 129 golova u 176 utakmica, osvajao naslove, triput bio najbolji strijelac lige i 2003. godine proglašen nizozemskim nogometašem godine. Njegovo partnerstvo s Arjenom Robbenom, poznato kao „Batman i Robben“, postalo je legendarno, a činilo se da je samo nebo granica za mladića čija je karijera procvjetala usprkos odrastanju u Beogradu pod NATO-vim bombardiranjem. Njegov talent bio je neupitan, a prelazak u Chelsea kod Joséa Mourinha za 5,3 milijuna funti trebao je biti kruna karijere.
Međutim, Stamford Bridge postao je pozornica na kojoj je njegova zvijezda počela tamnjeti. Unatoč tome što je kasnije izjavio kako mu je vrijeme u Londonu bilo „vrhunac karijere“, Kežman se u Chelseaju nije snašao. Pritisak dresa s brojem devet, koji je naslijedio od miljenika navijača Jimmyja Floyda Hasselbainka, bio je prevelik. U 41 nastupu postigao je samo sedam golova, a navijači i mediji brzo su ga etiketirali kao promašaj. Iako je s klubom osvojio naslov prvaka Premier lige nakon 50 godina i zabio ključni gol u finalu Liga kupa protiv Liverpoola, njegov doprinos smatran je minornim. Uslijedila je prodaja u Atlético Madrid, gdje ga je usporila ozljeda koljena, a zatim i transfer u Fenerbahçe gdje je na trenutke podsjetio na starog sebe, osvojivši turski naslov i srca navijača. Ipak, stari sjaj nikada se nije vratio. Uslijedile su epizode u Paris Saint-Germainu, Zenitu, Hong Kongu i Bjelorusiji, a karijeru je završio 2012., sa samo 33 godine, kao putnik čiji je potencijal ostao samo djelomično ispunjen.
Završetak igračke karijere za mnoge sportaše predstavlja najveći izazov, a za Kežmana je to bio početak novih, financijskih bitaka. U rijetkim medijskim istupima, poput gostovanja u emisiji „(Ne)uspjeh prvaka“, otvoreno je priznao da je nakon nogometa izgubio golemo bogatstvo. Zbog loših procjena, pogrešnih investicija i povjerenja u krive ljude, nestali su milijuni eura koje je zaradio na vrhuncu slave. Priznanje o financijskom krahu šokiralo je javnost koja ga je pamtila kao jednog od najplaćenijih sportaša regije. Taj ga je bolan proces naučio tešku lekciju o životu i poslovanju, prisilivši ga da krene iznova, daleko od glamura na koji je navikao. Njegova priča postala je upozorenje mnogim mladim sportašima o opasnostima koje vrebaju kada se svjetla pozornice ugase.
Paralelno s profesionalnim i financijskim usponima i padovima, njegov privatni život bio je jednako turbulentan i ispunjen. Danas je Mateja Kežman ponosni otac šestero djece iz tri različite veze. S prvom suprugom Emilijom, s kojom je bio u braku jedanaest godina, ima sinove Lazara i Jakova te kćer Aleksandru. Iz veze s Marijom Perković rodio se sin Filimon, a s trenutnom suprugom Tarom Šumonjom, s kojom se vjenčao 2018. godine na Adi Bojani, dobio je još dva sina, Luku i najmlađeg, rođenog u kolovozu 2024. godine. Velika obitelj postala je njegovo utočište i središte svijeta, a uloga oca zasjenila je sve sportske uspjehe i neuspjehe. Upravo je ta posvećenost obitelji, uz duboku religioznost o kojoj je oduvijek otvoreno govorio, oblikovala čovjeka kakav je danas.
Nekoć stanar mondenih europskih metropola, Kežman se danas potpuno povukao iz gradske vreve i medijske pozornosti. Pronašao je mir na relaciji Beograd – Kopaonik – Ada Bojana, posvećen prirodi, vjeri i obitelji. Na Kopaoniku, najvećem planinskom lancu u Srbiji, izgradio je impresivan turistički kompleks „Kezman Mountain Houses“. Riječ je o luksuznom odmaralištu s drvenim vilama, vanjskim bazenom i spa-centrom usred divljine, koje promovira kao oazu za odmor i oporavak. Ova investicija postala je temelj njegove financijske stabilnosti, a život u planini, ispunjen skijanjem i biciklizmom, donio mu je mir koji u svijetu profesionalnog nogometa nikada nije imao.
Iako se distancirao od javnosti, Kežman je ostao duboko povezan s nogometom, ali u novoj ulozi. Nakon kratkog mandata kao sportski direktor Vojvodine, postao je uspješan sportski agent. Njegov najpoznatiji i najprofitabilniji klijent je Sergej Milinković-Savić, jedan od najcjenjenijih srpskih nogometaša. Upravo je Kežman orkestrirao njegove velike transfere, uključujući onaj u saudijski Al-Hilal, od kojih je ostvario značajnu zaradu i dokazao se kao vješt pregovarač.
Karabatić i Kežman za Uskrs _ ko nas bre zavadi teorija....