Bio je član slavnih "Crazy Canucksa", pobjeđivao na najopasnijim stazama svijeta i slovio za jednog od najhrabrijih skijaša svoje generacije. No, karijeru Todda Brookera naglo je prekinuo jedan od najspektakularnijih padova u povijesti sporta, nakon kojeg se više nikada nije vratio na natjecateljske staze.
Kao istaknuti član legendarne kanadske skijaške ekipe, poznate pod nadimkom "Crazy Canucks", Brooker je bio dio generacije koja je zauvijek promijenila spust, pretvarajući ga iz elegantne discipline u adrenalinski spektakl na rubu mogućeg. Rođen u ontarijskom Waterloou, Brooker je na skije stao s tek četiri godine, a natjecateljski duh pokazao je već s dvanaest, bruseći talent na padinama Blue Mountaina. Deset godina, od 1977. do 1987., bio je srce kanadske nacionalne reprezentacije, utjelovljujući filozofiju "Crazy Canucksa" koja se svodila na jedno, juriti niz ledenu planinu brže i s manje straha od bilo koga drugog. Njegov dolazak na svjetsku scenu bio je najavljen impresivnim 14. mjestom na debitantskoj utrci Svjetskog kupa u Val Gardeni, što je bio tek uvod u jednu od najuzbudljivijih karijera njegove ere.
Njegov uspon prema vrhu bio je metodičan, ali i isprekidan teškim izazovima. Već 1979. godine, teška ozljeda koljena prisilila ga je na pauzu dužu od godinu dana. No, vratio se jači i gladniji uspjeha. Prvi put se na pobjedničko postolje Svjetskog kupa popeo 1982. godine u američkom Aspenu, osvojivši drugo mjesto. Tijekom svoje karijere sakupio je ukupno sedam medalja u Svjetskom kupu, od čega su tri bile zlatnog sjaja, pobjede koje su ga upisale u povijest. Svaka od te tri pobjede nosila je posebnu težinu, svaka je bila dokaz njegove dominacije na najzahtjevnijim stazama svijeta.
Vrhunac njegove karijere dogodio se u sezoni 1982./83., kada je ostvario ono o čemu sanja svaki spustaš, zasjeo je na prvo mjesto FIS-ove rang liste u spustu. Te je godine proglašen i kanadskim alpskim skijašem godine. Njegova prva pobjeda, ostvarena 1983. na zloglasnoj stazi Streif u Kitzbühelu, smatra se krunom njegove karijere. Pobijediti na Hahnenkammu, tom ledenom testu hrabrosti, značilo je upisati se među besmrtnike. Iste godine slavio je i na domaćem terenu u Aspenu, a posljednju, treću pobjedu ostvario je 1985. u japanskom Furanu. Brooker je ponosno branio boje Kanade i na najvećim svjetskim natjecanjima. Na Zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu 1984. godine zauzeo je deveto mjesto, dok je na svjetskim prvenstvima u Schladmingu 1982. i Bormiju 1985. također ostvario zapažene rezultate, plasiravši se na 13., odnosno deveto mjesto.
Sudbina je, međutim, imala drukčiji plan. Staza koja ga je proslavila postala je mjesto gdje je njegova karijera naglo i brutalno završila. U siječnju 1987. godine, tijekom treninga spusta u Kitzbühelu, na istom onom Streifu gdje je četiri godine ranije slavio svoju najveću pobjedu, Todd Brooker doživio je stravičan pad koji se i danas pamti kao jedan od najdramatičnijih trenutaka u povijesti skijanja. Pri velikoj brzini izgubio je kontrolu, a njegovo tijelo nemoćno se prevrtalo desecima metara po ledenoj stazi. Posljedice su bile teške: potres mozga, slomljen nos i, ono najgore za jednog skijaša, oštećenje čak triju ligamenata u lijevom koljenu. Iako je preživio pad koji je mogao završiti i tragičnije, bilo je jasno da je natjecateljskom skijanju došao kraj.
Njegov posljednji službeni nastup dogodio se samo nekoliko dana ranije, 10. siječnja 1987. u Garmisch-Partenkirchenu, gdje je osvojio sedmo mjesto
Iako je bio prisiljen prerano napustiti sport koji je volio, Todd Brooker nije dopustio da ga taj tragični trenutak definira. S istom strašću i predanošću s kojom je pristupao skijanju, izgradio je novi, jednako uspješan život. Njegovo duboko poznavanje sporta i karizma brzo su mu otvorili vrata medijskog svijeta. Postao je cijenjeni i elokventni skijaški komentator, čiji su se stručni uvidi mogli čuti tijekom prijenosa najvećih svjetskih natjecanja za vodeće televizijske mreže. Između ostalog, bio je stručni komentator za alpsko skijanje za američki NBC tijekom Zimskih olimpijskih igara u Vancouveru 2010. godine. Njegova postignuća i karakter prepoznati su i izvan sportskih borilišta. Godine 1987., neposredno nakon završetka karijere, dodijeljena mu je prestižna nagrada Johnny F. Bassett Memorial Award kao kanadskom "Šampionu šampiona", a 1991. godine primljen je u Kanadsku skijašku kuću slavnih.
Nakon godina provedenih u svjetskim medijskim kućama, Brooker se vratio svojim korijenima u južni Ontario, gdje je pronašao mir i novu svrhu. U Collingwoodu, nedaleko od planine na kojoj je napravio prve skijaške korake, vodi uspješnu tvrtku za nekretnine. Svoj život izgradio je daleko od reflektora i medijske pompe, posvetivši se obitelji i prirodi. Dugo je sa suprugom i tri kćeri živio na farmi u ruralnom Ontariju blizu Thornburyja, a nedavno se preselio u obližnji Meaford, gdje se bavi uzgojem stoke i usjeva.