Nikad nije želio biti puno u medijima, pogotovu nakon što ga je snašla bolest nakon koje je Ivan Klasnić morao na teške operacije pa se tužio s liječnicima Werdera koji su kumovali njegovim zdravstvenim problemima. Doduše, dok je bio zdrav i zabijao po Njemačkoj, Francuskoj, Engleskoj, znali smo dugo razgovarati o nogometu. S vremenom je to nekako okopnjelo, no sad je, nakon treće transplantacije bubrega i desetgodišnje borbe za svoje zdravlje, Ivan opet veseo. Dobio je bubreg od nepoznatog donora, uspješno je operiran u Zagrebu o čemu su izvijestili i brojni svjetski mediji. Nazvali smo ga i zamolili da nam bude u žiriju za nogometaša godine, rado se odazvao i u odabiru najboljeg nije puno dvojio, više je morao razmišljati o poretku u donjem dijelu ljestvice.
– Ako je kriterij učinak u ovoj godini, onda nije teško odlučiti tko je bio naš najbolji igrač, tu nema baš nikakvih dvojbi – Luka Modrić. Pa čovjek je osvojio sve, nanizao trofeje, osvojio je i navijače Real Madrida, izrastao je u jednog od najboljih igrača tog velikog kluba i u najboljeg veznog – kazao je Ivan Klasnić koji je iskusio kako je to igrati s Lukom Modrićem u našoj reprezentaciji.
Bolji je kao defenzivni
– Igrali smo u reprezentaciji, samo je tada imao drukčiju ulogu, bio je ofenzivniji, a ja mislim da on ipak nije klasična ‘desetka’, već defenzivni. Uostalom, u toj ulozi u Realu napravio je sjajne stvari, s te pozicije on može voditi igru cijele momčadi i to radi na najbolji način.
Igrali su Klasnić i Modrić zajedno i one na kraju gorke 2008. godine na Europskom prvenstvu u Austriji, suvereno su prošli skupinu sa Slavenom Bilićem na klupi. I stigli do četvrtfinala, Modrić je igrao cijelu utakmicu protiv Turske, Klasnić ušao u produžetku i u zadnjim minutama zabio za vodstvo naše reprezentacije. Nažalost, dok smo još slavili prolazak, skakali po novinarskoj loži, a igrači se ljubili na travnjaku Pratera, Turci su nam zabili za izjednačenje, a onda smo ispali udarcima s 11 metara. I polufinale Europskog prvenstva ostao je sanak pusti, svjedočili smo kako su se suze radosnice naših igrača za koju minutu pretvorile u strašnu tugu i očaj, svjesni kakvu su veliku priliku propustili u Beču.
– A što se može, i to je dio nogometa. Znam da se tada očekivalo da ta naša reprezentacija nešto osvoji, napravi nešto veliko, ali ne ide uvijek kako se zamisli, tako da nismo uspjeli. Sad se i za današnju generaciju govori da bi trebala nešto veliko napraviti, ali vidjet ćemo, svaka generacija nosi svoje. Ne može se ni sada nešto govoriti unaprijed, dok je još Svjetsko prvenstvo daleko. No utakmicu s Ukrajinom i dvije protiv Grčke odigrali smo jako dobro, a tko će znati kako će biti u Rusiji u skupini koju smo izvukli. Moj je dojam da je Zlatko Dalić dobar izbornik, da zna i važno je podržati i njega i momčad, trebamo svi imati povjerenja – kazao nam je Klasnić koji nakon nove operacije mora još malo paziti na svoje zdravlje.
– Sad sam u Njemačkoj, eto me u Hamburgu, još neko vrijeme moram paziti na sebe, ali osjećam se odlično, obitelj mi je odlično i nemam se na što požaliti.
Još na sudu s liječnicima
Je li vas bilo strah te treće transplantacije bubrega?
– Ma imam već iskustva s time, pa nije mi prva operacija, ha-ha. Možda je malo smiješno tako govoriti, ali već sam sve to prošao pa nisam bio posebno zabrinut prije ove posljednje operacije. Samo, daj Bože da bude i posljednja – kazao je dobro raspoloženi Klasnić koji protiv liječnika Werdera već dugo vodi sudske procese. Naime, oni su ozbiljno ‘kumovali’ zdravstvenim problemima i komplikacijama s Ivanovim zdravljem.
– O, nije to još gotovo, dobio sam neke presude, ali oni se opet žale, tuže. Ma nije vam to ništa bolje u Njemačkoj nego u Hrvatskoj, ha-ha.
Ivan je sad ponovno zdrav, razmišlja li možda o povratku nekim nogometnim poslovima? Nakon prošlih operacija čak se vrtio na travnjake i još igrao nogomet, možda se sad vidi u trenerskim vodama?
– Ne, ne mislim biti trener. No, polako, sad sam dobio novi ‘motor’ s ovim novim bubregom, možda se netko i iznenadi kad me ponovo vidi aktivnog – pomalo je tajanstveno kazao nekadašnji sjajni napadač naše reprezentacije, 37-godišnji Ivan Klasnić, a kasnije i otkrio da će možda još i zaigrati, kao što se vraćao na travnjak poslije prijašnjih transplantacija, moguće je da se vrati i sada.
– Još nisam odigrao oproštajnu utakmicu, imam i nekih ponuda koje sam dobio nakon operacije. Vidjet ćemo na ljeto, sad se prvo moram do kraja oporaviti i pripremiti.
Što god radio, možemo mu samo poželjeti sreću, no prije svega, neka bude zdravlja.
– Ma to je jedino važno – dometnuo je za kraj sjajno raspoloženi Ivan.
Klasnićevih deset
1. Luka Modrić (Real) 10
2. Ivan Rakitić (Barcelona) 9
3. Ivan Perišić (Inter) 8
4. Mario Mandžukić (Juventus) 7
5. Danijel Subašić (Monaco) 6
6. Nikola Kalinić (Fiorentina, Milan) 5
7. Marcelo Brozović (Inter) 4
8. Ante Rebić (Eintracht) 3
9. Nikola Vlašić (Hajduk, Everton) 2
10. Dominik Livaković (Dinamo Zagreb) 1