Kada netko sa samo 18 godina zaigra u seniorskoj košarkaškoj reprezentaciji, i to tako da nije tu da bi popunio broj od 12 igrača, onda to znači da je riječ o velikom potencijalu. Uostalom, za Michaela Ružića to je rekao i kapetan te nacionalne vrste Dario Šarić, svjestan da je to momak koji bi, kada odu on, Hezonja i Zubac u reprezentativnu mirovinu, mogao nositi Hrvatsku na svojim leđima.
Michael je nova Ruža hrvatska
A upravo je Šarić bio posljednji 18-godišnjak koji je zaigrao za reprezentaciju i koji je debitirao, gle podudarnosti, protiv Mađarske baš kao i Ružić, koji nam priznaje:
– U drugoj utakmici, onoj protiv Ukrajine, osjećao sam se bolje. Imao sam manji pritisak, manje nervoze. Opustio sam se. No, sada tek kreću službene utakmice, a prvo je na redu naše gostovanje u Norveškoj.
A ta se utakmica igra u srijedu navečer u Bergenu (u 18 sati), i to protiv suparnika koji je u prvoj utakmici ovih pretkvalifikacija za Svjetsko prvenstvo izgubio od Danske (71:89).
– U toj utakmici moramo svi biti maksimalno koncentrirani. Moramo ući u dvoboj što je agresivnije moguće i ne smijemo im dopustiti ni pomisao da nas mogu dobiti.
Ugodno je bilo pričati s entuzijastičnim mladim sportašem koji uživa u svojim premijernim minutama u državnoj vrsti i kojeg suigrači zovu Ružom, što je izvedenica iz prezimena, dok ga klupski suigrači zovu Mike.
– Izborniku Mijatoviću jako sam zahvalan na iskazanoj prilici. Još kao klinac sanjao sam da ću igrati za reprezentaciju. Pratio sam Šarića i Hezonju i njihove NBA nastupe, a evo me sada, s njima treniram i od njih učim. Vjerujem da sam se dobro uklopio, a sviđa mi se što se družimo i izvan terena.
Nama se sviđa što je novi izbornik spreman talentiranog momka odmah priključiti seniorskoj vrsti bez "testiranja" u mladoj reprezentaciji. Uostalom, pa Michael već dvije sezone igra seniorsku košarku, u bojama Joventuta, u najjačem državnom prvenstvu u Europi.
– Osim španjolske lige igrao sam i Eurokup, i to su dva jako kompetitivna natjecanja, s dosta talentiranih i tjelesno moćnih igrača. A to je nešto na što se bolje što prije naviknuti u tom prijelazu u seniorsku košarku. Uostalom, borim se na svakom treningu sto posto i to mi je pomoglo da dođem ovdje gdje sam sada.
Ponešto mu je pomogao i sunarodnjak Ante Tomić, koji je i s 38 godina igrao tako dobro da je izabran u najbolju momčad ACB lige.
– Gledao sam ja njega dok je još igrao u Barceloni, a sada sam uz njega od kojeg se može puno naučiti. Njegovo je iskustvo ogromno i on se prema meni postavio pomalo mentorski, kao neka vrsta starijeg igračkog brata.
S više strana čujemo da je Michael iznimno posvećen, da košarku živi 24 sata dnevno.
– Želim biti najbolji što mogu, a da košarku ne obožavam ne bih se ustajao rano ujutro da bih trenirao niti bih pazio na tijelo, da ono svaki dan bude na 100 posto. Jer želim biti što veće ime u košarci, svojim primjerom pokazati mlađima od mene, onima koji sanjaju velike snove, da su rad i disciplina ključni sastojci uspjeha.
Naš mladi sugovornik očito je povukao najbolje gene od oca Tomislava, bivšeg košarkaškog reprezentativca, i majke Barbare, nekad najbolje odbojkašice Europe.
– Da, doista mi se čini da sam od svojih roditelja pokupio ono najbolje, to sam i sam primijetio. Dok je moj otac još igrao gledao sam ga kako se ponaša, koje rutine ima tijekom dana i to mi se svidjelo.
S obzirom na to da je bos visok 211 centimetara, vidi li on sebe više na četvorci ili petici?
– Još ne znam jer mi se tijelo i dalje mijenja. U prošloj sezoni narastao sam nekoliko centimetara i tijelo ide prema petici. A ja mislim da trenutačno nisam petica, da sam nešto između, no čini mi se da ću u najboljim godinama igrati centra. U smjeru u kojem moderna košarka ide vjerujem da ću imati veći utjecaj na igru kao petica.
I to petica koja šutira, i zabija, trice, baš kao i neki od njegovih uzora.
– Da, meni se najviše sviđa kako igraju Joel Embiid iz Philadelphije i Naz Reid iz Minnesote. A volio bih svoju igru modelirati i prema načinu na koji je igrao Tim Duncan.
Kao i većini košarkaške mladeži, i Michaelu je san zaigrati u NBA ligi. No, premda je bio prijavljen, na kraju se povukao s ovogodišnjeg drafta.
– Imao sam dosta tešku sezonu, i mentalno i tjelesno. Morao sam na operaciju palca, što me tri i pol mjeseca izbacilo s terena. A kad sam se vratio tijelo se promijenilo, dogodio se manji problem s koljenima, pa nisam mogao ući u dobar ritam. Zato sam i pao po tim draft bodovima pa sam odlučio dobro se pripremiti za sljedeću sezonu.
Kada je donosio tu odluku, koliko je slušao svog menadžera i njegove savjete, a koliko je slijedio svoju intuiciju?
– Mišljenja su nam se podudarala i složili smo se da je bolje da probam dogodine.
I Rubio će me mentorirati
A to će pokušati nakon sezone u kojoj će biti suigrač bivšem NBA razigravaču Rickyju Rubiju, koji je očito našao načina da se bori s depresijom.
– Rubio je vrhunski igrač, a ja sam sretan što ću imati takvog suigrača koji će mi sigurno pomoći da se razvijam kao igrač. Osim u Tomiću, imat ću dobrog mentora i u njemu.
S obzirom na to da je najmlađi u reprezentaciji, pitali smo ga ima li neke posebne "rookie" dužnosti kakve ga čekaju kada, ako Bog da, jednog dana kroči u neki NBA klub.
– Čak ih i nemam toliko, ali sam tu kome god i kada god treba pomoći.
Ako se pak ostvari njegov NBA san, moglo bi mu se dogoditi da na predstavljanju pred navijačima mora nešto i zapjevati. Možda bi bilo dobro da se već sada počne pripremati.
– Neće meni trebati priprema, ja jako dobro pjevam.