Ne treba biti nogometno-taktički mag da se procijeni koliko važnu ulogu u Hajduku ima Rokas Pukštas. I u zadnjem je kolu protiv Osijeka bio ključan u pobjedi svoje momčadi. Prvo je izborio kazneni udarac koji je realizirao Marko Livaja, a onda je u 77. minuti sam zapečatio pobjedu pogodivši na asistenciju Roka Brajkovića.
– Sretan sam što mogu biti na terenu i naći se na pravom mjestu. Nastojat ću tako nastaviti dalje. Sva slava Bogu. Bog vas sve blagoslovio. Hvala vam – kazao je Pukštas.
Kada je 2020. godine kao šesnaestogodišnjak stigao u Hajduk iz američke Barça Residency Academy, malo tko je mogao predvidjeti da će Rokas Pukštas u samo nekoliko sezona postati jedan od ključnih igrača prve momčadi i najtraženijih mladih veznjaka u ovom dijelu Europe. Rođen u Oklahomi u obitelji vrhunskih sportaša, olimpijskog trkača i majke prvakinje u troskoku, Pukštas je atleticizam imao upisan u genetskom kodu, no u Hajduku je tu sirovu energiju preoblikovao u nogometnu inteligenciju koja ga danas čini kompletnim modernim veznjakom. Njegov put nije bio lak; početne borbe s ozljedama, učenje jezika i strpljivo čekanje administrativnih dozvola testirale su njegovu mentalnu snagu. Ipak, vrlo je brzo pokazao zašto je napustio sustav Sporting Kansas Cityja i odbio probu u Manchester Unitedu.
– Čim se ukazala prilika za odlazak u Hrvatsku, otišao sam ne čekajući ništa. Plan se nije promijenio, želio sam u Europu, a Hajduk mi se svidio od samog početka – izjavio je svojedobno za litavske medije, potvrđujući odlučnost koja ga i danas krasi na terenu.
Pukštasova uloga u momčadi Hajduka daleko nadilazi puku statistiku. On je istinski "box-to-box" motor, igrač čija je radna etika postala standard za suigrače. Njegova sposobnost da pokriva ogroman prostor, sudjeluje u izgradnji napada i istovremeno bude prvi u obrambenom presingu čini ga nezamjenjivim. Za razliku od mnogih veznjaka, njegova najveća vrijednost leži u igri bez lopte. Njegova utrčavanja iz drugog plana postala su Hajdukovo tajno oružje. Dok protivničke obrane paze na napadače, Pukštas se lukavo pojavljuje u zoni udarca, spreman pospremiti loptu u mrežu. Ono što ga izdvaja jest sposobnost da zabija kad je najvažnije. Navijačima se u pamćenje posebno urezao pobjednički pogodak glavom u 93. minuti protiv Dinama na Maksimiru na otvaranju sezone 2023./2024., kao i pogodak za pobjedu protiv Rijeke samo tjedan dana kasnije. Dok protivničke obrane paze na napadače, Pukštas se neobjašnjivo stvara u zoni udarca, spreman pospremiti loptu u mrežu. Unatoč visini od 181 centimetra, posjeduje izvanredan odraz i tajming, što ga čini jednim od najopasnijih skakača u ligi, kako u napadačkim, tako i u obrambenim prekidima. On je igrač kojeg američki analitičari opisuju kao "vatrogasca" koji gasi požare na sredini terena, ali i kao napast koja potpaljuje vatru pred suparničkim golom.
O njegovu karakteru vjerno govori i anegdota s jednog od treninga splitske momčadi. U jednoj je taktičkoj vježbi oponirao Marku Livaji koji ga je u prvom sljedećem duelu čvrstim kontaktom složio na pod. Nakon što se ustao, mladi Pukštas samo je zapljeskao svom suigraču i povikao: 'Bravo, Marko, samo jako...' U većini drugih okolnosti taj Livajin start vjerojatno bi bio okidač za fizički obračun, no Pukštas je ovom gestom napravio najbolje. Pobijedio je u izravnom okršaju s igračem koji ima najveće ovlasti u klubu, a istovremeno nije kompromitirao njegov autoritet.
U igri Hajduka malo je igrača čija se važnost može mjeriti i brojkama i taktičkim utjecajem kao što je to slučaj s Rokasom Pukštasom. Mladi veznjak litavskih korijena profilirao se u jednog od ključnih kotačića Hajdukova sustava, ne samo zbog golova iz drugog plana nego i zbog razumijevanja prostora, ritma i tranzicije – elemenata koji definiraju modernu momčad s ambicijom dominacije. Pukštas je tip veznjaka kojeg treneri vole jer spaja dvije uloge: radnika i razbijača linija. U fazi obrane disciplinirano zatvara poluprostore i pomaže zadnjoj liniji, dok u napadu radi ono što je najteže braniti – ubacuje se iz drugog plana. Upravo ta kretnja čini ga taktički neprocjenjivim jer protivnički braniči moraju birati hoće li ga pratiti ili ostati u zoni. Oba izbora nose rizik. Hajduk posljednjih sezona preferira strukturu s trojicom u veznoj liniji, najčešće varijacije 4-3-3 ili 4-2-3-1 u fazi napada. U takvom rasporedu Pukštas ima slobodu vertikalnog kretanja. Nije statična "šestica", ni klasična "desetka" – on je tranzicijski veznjak. Njegova je zadaća povezati linije.
Njegova važnost za Hajduk ne leži samo u individualnoj kvaliteti, nego u kompatibilnosti s idejom igre, kazali bi analitičari. Dok god momčad teži vertikalnom, agresivnom i tranzicijski brzom nogometu, Pukštas neće biti samo jedan od igrača, bit će jedan od razloga zašto sustav funkcionira.