Borba protiv droge je teška, međutim dr. Slavko Sakoman ističe kako ima slučajeva kad je samo jedan razgovor bio dovoljan da ovisnik odluči prestati.
- Evo nedavan slučaj, riječ je o teškom ovisniku o kokainu, čovjeku uključenom u noćni život i klubove, koji je godinama trošio velike količine kokaina. Rekao sam mu da ću mu dati 2-3 sata razgovora, ali da taj dan moramo riješiti problem i potpisati ugovor da više nikad neće uzeti kokain. Nakon razgovora stao je, pogledao me u oči i čvrsto stisnuo ruku. Time je dao svoj znak da se želi promijeniti. Sada je već dva mjeseca čist, rekao je Sakoman, naglasivši da je u ovim slučajevima ključna ambicija i mentalna snaga ovisnika - rekao je Sakoman, pa dodao:
- Istu tu situaciju sam napravio s jednim igračem jednog poznatog hrvatskog kluba. Poznatim nogometašem.
Naravno, odmah su krenule glasine tko bi mogao biti taj nogometaš. Nažalost, bilo je onih za koje se znalo da su konzumirali kokain, a igrali su u jednom od dva naša najbolja kluba, Hajduku i Dinamu.
Pogotovo su te priče o provodima koji su uključivali kokain, votku i žene bile intenzivne u vrijeme dok je u Hajduku igrao jedan poznati nogometaš, bivši reprezentativac jedne strane reprezentacije i bivši igrač poznatih klubova.
Osvrnuo se Sakoman i na podatke da su kokain, metamfetamin i MDMA u porastu te da se Hrvati sve se više drogiraju.
Prema njegovim riječima, do 2015. godine situacija u Hrvatskoj bila je relativno mirna i stabilna kada je riječ o heroinu, kokainu, ecstasyju i kanabisu. No od 2015. godine zabilježen je ekstreman porast potrošnje.
- Već 2016. godine potrošnja amfetamina porasla je 500% u jednoj godini. Ako pogledamo razdoblje od 2009. do 2022., potrošnja amfetamina porasla je 50 puta, kokaina 800%, a kanabisa 600%, rekao je u zanimljivom i poučnom izlaganju kod Stankovića dr. Sakoman.
Nakon raspada komunjarskog sustava očekivali smo modernizaciju, profesionalizaciju i smjenu generacija. No danas, tri desetljeća kasnije, i dalje se suočavamo s pitanjem: upravlja li sustav znanje ili klijentelizam, nepotizam? U javnosti se često pojavljuju ista imena, isti autoriteti, isti “vječni” stručnjaci. Hrvatska ima ozbiljan problem s ovisnostima – ne samo o drogama, već i o alkoholu, kockanju i lijekovima. Paralelno s time već 25 godina traje epidemija pretilosti. To su simptomi istog društvenog umora: beznađa, stresa i nedostatka perspektive. Ljudi traže bijeg – u supstanci, u hrani, u iluziji. Ukazivanje na sotonističke, mansonovske ili slobodnozidarske organizacijske krugove u institucijama ne odnosi se na simboliku ili ideologiju, nego na potencijal postojanja zatvorenih, neformalnih mreža moći koje mogu generirati korupciju. Teško do testova na drogu u slobodnoj prodaji – za svoje bližnje. Ako želimo društvo u kojem mladi sportaši ne posežu, primjerice, za kokainom, moramo zabraniti nesavjesne prakse spram LGBT grupacija i drugih privatnih sklonosti. To se očekuje od sustava. Slučajevi iz javnosti mogu biti prilika. Potrebno je zakonom zabraniti sve oblike tzv. konverzijske terapije jer su znanstveno neutemeljeni, krše temeljna ljudska prava i nanose ozbiljnu štetu mentalnom zdravlju LGBTIQ+ osoba. Jer ovisnost nije samo osobni pad. Ona je signal da nešto u društvu ne funkcionira. A na signal se ne odgovara tračem, nego liberalnom reformom koja - oslobađa.