Tragična vijest stigla je u nedjelju ujutro, kada je policija Greater Manchestera potvrdila pronalazak tijela Rickyja Hattona u njegovom domu u Hydeu. "Službenici su pozvani na adresu na Bowlacre Roadu u 6:45 ujutro, gdje su pronašli tijelo 46-godišnjeg muškarca. Trenutno se ne vjeruje da postoje sumnjive okolnosti", stoji u službenom priopćenju. Prijatelji su postali zabrinuti večer prije, kada se nije pojavio na jednom boksačkom događaju. Šok je tim veći jer se Hatton, koji bi idućeg mjeseca napunio 47 godina, pripremao za povratak u ring, s borbom zakazanom za 2. prosinca u Dubaiju, a samo dva dana prije smrti objavio je video intenzivnog treninga.
Tijekom blistave karijere od 1997. do 2012., Ricky 'The Hitman' Hatton postao je jedan od najpopularnijih britanskih boraca u povijesti. Njegov agresivni stil i status "narodnog čovjeka" donijeli su mu vojsku navijača koja ga je pratila diljem svijeta. Vrhunac karijere dosegao je 2005. godine, kada je u Manchesteru svladao legendarnog Kostyu Tszyua. Njegov profesionalni omjer bio je nevjerojatnih 43-0 prije prvog poraza od Floyda Mayweathera 2007. u Las Vegasu, meča koji je privukao globalnu pažnju i zvijezde poput Davida Beckhama, Toma Jonesa, pa čak i Angeline Jolie i Brada Pitta koji su ga tješili u svlačionici. Karijeru je završio s omjerom od 45 pobjeda i tri poraza, a porazi od Mayweathera i Mannyja Pacquiaa ostavili su dubok trag na njegovoj psihi.
Unatoč slavi i uspjesima u ringu, Hattonov život izvan njega bio je obilježen teškom borbom. Nakon umirovljenja, adrenalin i obožavanje publike zamijenila je borba s depresijom, alkoholizmom i ovisnošću o drogama. U brojnim intervjuima otvoreno je govorio o svojim demonima, priznavši da je nekoliko puta pokušao počiniti samoubojstvo. "Pokušao sam se ubiti nekoliko puta. Otišao bih u pub, vratio se, izvadio nož i sjedio u mraku histerično plačući", rekao je jednom prilikom za BBC. Njegova borba s mentalnim zdravljem bila je javna, a sam je priznao da je kombinacija pića i droge bila "poput odbjeglog vlaka".
Ipak, posljednjih godina činilo se da je Hatton pronašao spas i novi smisao. Vratio se onome što je najviše volio – boksu, ali kao uspješan trener i promotor. Njegov ekshibicijski meč protiv Marca Antonija Barrere 2022. godine inspirirao je mnoge, pokazavši da se i nakon teških životnih udaraca moguće vratiti. Njegov prijatelj, boksački analitičar Steve Bunce, izjavio je da je Hatton "bio na stvarno dobrom mjestu" te da se "suočio sa svojim ovisnostima, napao ih i riješio". Sam Hatton nedavno je za The Sun izjavio: "Na tako sam dobrom mjestu mentalno, u usporedbi s onim gdje sam bio prije nekoliko godina, ali i fizički. Lijepo je vidjeti gdje sam sada u odnosu na to koliko je loše bilo. To što radim je inspirativno, i to je polovica razloga zašto to i činim".
Vijest o Hattonovoj smrti izazvala je lavinu reakcija u sportskom svijetu. Brojne kolege i prijatelji oprostili su se od legende. "Počivaj u miru, legendo. Postojat će samo jedan Ricky Hatton. Ne mogu vjerovati, tako mlad", napisao je Tyson Fury. Bivši svjetski prvak Amir Khan dodao je: "Danas nismo izgubili samo jednog od najvećih britanskih boksača, već prijatelja, mentora, ratnika". Tugu su izrazili i Chris Eubank Jr., glumac Ray Winstone te novinar Piers Morgan, koji je vijest nazvao "nevjerojatno tužnom". Navijači njegovog voljenog kluba Manchester Cityja pozvali su na minutu šutnje na gradskom derbiju, odajući počast čovjeku koji je u ring uvijek ulazio uz klupsku himnu "Blue Moon".
Ricky Hatton odrastao je u radničkoj obitelji i prije profesionalne karijere radio je kao postavljač tepiha za tjednu plaću od oko 175 €. Njegova prizemnost i pristupačnost učinili su ga miljenikom masa. Iza sebe je ostavio troje djece: sina Campbella, koji se također kratko bavio boksom, te kćeri Millie i Fearne. Njegov ljubavni život bio je turbulentan, a nedavno je bio u vezi s glumicom Claire Sweeney, koju je upoznao tijekom sudjelovanja u showu "Ples na ledu". Unatoč svim životnim nedaćama, padovima i usponima, Ricky Hatton ostat će zapamćen kao neustrašivi borac u ringu i čovjek koji se, nažalost, nije uspio izboriti s najtežim protivnikom – samim sobom.