Krama: I bez posudbe mogu uspjeti u Dinamu

Vahid Halilhodžić prilično je nagazio plave u danima koje su proveli u Zagrebu. Mukotrpna testiranja mnogi su pratili iskašljavajući se, zajapurena lica, nikako nisu mogli doći do daha. A mladi Andrej Kramarić sve je podnosio sa smiješkom.

– Osjećam i ja umor, ali nemamo svi iste predispozicije pa ovo razdoblje lakše podnosim.

I na testovima ste stalno u vrhu, uglavnom najbolji?

– Odmalena je tako, mislim da mi je to samo plus.

Zašto to ne vidimo na terenu, zato što nemate dovoljno prilika?

– Volio bih da imam prilika, ali ne bih puno govorio o tome. Želim dokazati da vrijedim, i to u Dinamu.

Postoji li mogućnost da se dokazujete na posudbi?

– Želim ostati u Maksimiru i ostat ću. Fizički pokazatelji kažu da mogu, a ja vjerujem da i po drugim kvalitetama mogu uspjeti. Volio bih da imam prilike, ali to ovisi o treneru.

Vaš otac kaže da možda teže psihički podnosite drukčiju poziciju, u juniorima ste bili broj jedan, a sad u prvoj momčadi jedan od 25.

– Normalno da se ne može mjeriti omladinska škola s profesionalnim nogometom. Jasno da ne mogu dobiti prilika koliko sam ih dobivao kao klinac. Puno ovisi o kontinuitetu, što se manje igra, gubi se samopouzdanje, a ono puno znači. Na osnovi posljednjih testova i fizičkih mogućnosti stekao sam novo samopouzdanje, pokazao sam sebi, treneru, suigračima, medijima, publici, da mogu.

Živciraju li vas tvrdnje da bi vam posudba dobro došla?

– Igranje bi bilo dobro za kontinuitet, ali teško je reći, želim se izboriti ne samo za ostanak u klubu nego i za prvih 11 jer znam koje su moje mogućnosti. Osjećam da mogu i na treninzima, utakmicama.

Biste li posudbu doživjeli kao nazadovanje, a većina je igrača (Modrić, Eduardo, Ćorluka...) bljesnula baš kad se vratila s posudbe?

– Ali oni nisu na posudbu otišli iz prve momčadi, a to nije isto. Vjerujem u sebe.

Neki kažu da ste izgubili najbolje godine na klupi. Biste li sad, da možete vratiti godinu, napravili nešto drukčije?

– Teško je to reći, ne znam.

Jeste li upisali fakultet?

– Jesam, ekonomiju, ali nema me baš tamo. Bio sam na predavanju, ali me to izmorilo i zaključio sam da za to nema potrebe. Nakon dva-tri sata ukoče mi se noge, bolje da ovdje u Maksimiru trčim. Pitali su me dečki i u školi kako mogu dva sata trčati. No, lakše mi je trčati nego dva sata sjediti, to je navika.