Možda nije tip koji će stalno dobivati naslovnice, koji će na sebe imati uperena svjetla reflektora, ali Josip Mišić (31) najvažniji je kotačić Dinamova stroja. I ne samo zato što je kapetan već zato što je njegova uloga na terenu od krucijalne važnosti za igru momčadi. Miške možda na prvi pogled neće imati impresivnu statistiku, ali svatko tko razumije nogomet, njegovu srž, svjestan je da je upravo on najvažniji za balans u momčadi. Svojedobno se i Luka Modrić u Tottenhamu susretao s kritikama da mu je učinak golova i asistencija slab, a onda je Harry Redknapp poručio da Luka nikad ne mora zabiti ni asistirati, da on jednostavno sve suigrače čini boljima. E, takva je situacija s Mišićem u Dinamu. Priznao je to nakon odlaska iz Dinama Bruno Petković.
– Mišić je najvažniji igrač Dinama, on daje balans, i radi to odlično već godinama. Možda to ljudi ne vide, ali za Dinamo je važniji njegov ostanak nego da sam ostao ja – rekao je Petković.
Mišića, nažalost, godinama uzimaju zdravo za gotovo, često sam u nogometnim raspravama ljude morao uvjeravati da je on reprezentativni kalibar. Nekima sam doslovno morao skretati pozornost da pomnije prate Mišića svih 90 minuta, i tek su onda shvatili njegovu ulogu. Igra u oba smjera, razigrava momčad, a svojim dubinskim loptama protivničke obrane doslovno zna raspoloviti. Baš nedavno mi je brat, kojeg sam isto svojedobno upozorio na Josipovu ulogu, poslao poruku: "Kad bi Mišić još i zabijao, mogao bi igrati i u Real Madridu". Eto, i tu mu se otvorilo, nedavno je zabio nakon više od tri godine, a u nedjelju postigao golčinu za pamćenje.
Kolika je njegova važnost za momčad možda se najbolje vidjelo prošle sezone kad je zbog ozljede često izbivao. Od studenog do ožujka nije nastupio u devet susreta domaćeg prvenstva, a plavi su upisali tri poraza, tri remija i tri pobjede. Slab je to učinak, vjerojatno i krucijalan razlog zbog kojeg je Dinamo prošle sezone ostao bez naslova. Sofascore nam je izvukao zanimljive podatke od njegova dolaska u klub. S Mišićem u sastavu Dinamo pobjeđuje u 63 posto utakmica, bez njega tek u 51 posto. U prosjeku osvaja 2,09 bodova po susretu, dok bez njega taj broj pada na 1,77. Zabija više (2,01 naspram 1,72), a prima manje golova (0,91 naspram 1,15). Uz to, stvara i više prilika po utakmici.
Uzevši sve ovo u obzir, zaista je nevjerojatno da Mišić nikada nije dobio pravu priliku u reprezentaciji (svega dva nastupa u prijateljskim utakmicama 2017.). Da, konkurencija u vezi je velika, najveća, ali bilo je trenutaka kad se puno isprobavalo. Šteta što nije barem dobio priliku. Pa da se vidi "jesi ili nisi".