Svjetsko prvenstvo približilo se samom kraju. Do posljednjeg zvižduka ostale su još samo dvije utakmice – dvoboj za broncu između Engleske i Francuske u subotu od 23 sata te nedjeljno finale u kojem će Argentina i Španjolska odlučivati o novom svjetskom prvaku.
Turnir koji je po mnogočemu bio najveći u povijesti, s rekordnim brojem reprezentacija i utakmica, istovremeno je izazvao i brojne kontroverze. O organizaciji i događajima koji su obilježili prvenstvo govorio je HRT-ov stručni komentator Tomislav Ivković u emisiji Americana.
"Vodeći ljudi u organizaciji kao da nemaju veze s ostalim sudionicima, radničkom klasom, odnosno igračima i trenerima. Prema svim problemima su se ponašali indolentno kako bi poručili da će sve biti onako kako oni žele. Nema gorega. Ako ne respektiraš nikoga, ne možeš biti vođa. Nakon ovoga predsjednik FIFA-e će imati poštovanje od onih zemalja koje nemaju veliko značenje. No, kad se na kraju sastavi račun, on je u pozitivi", rekao je Ivković.
Jedna od tema koja je tijekom cijelog turnira bila pod posebnim povećalom bilo je suđenje. Brojne rasprave izazvali su VAR, tehnologija ugrađena u službenu loptu, ali i odluke povezane sa suspenzijama pojedinih igrača. Kontroverze koje su pratile prvenstvo zasigurno će još dugo biti predmet rasprava.
Unatoč kritikama i brojnim spornim situacijama, FIFA će turnir završiti s golemim financijskim uspjehom. Istovremeno je Svjetsko prvenstvo privuklo rekordnu pažnju gledatelja, a utakmice na stadionima diljem Sjedinjenih Američkih Država, Kanade i Meksika pratila je ogromna publika.
Neću o Ivkoviću. Medijski je potrošen. Ovo finale i utakmica za treće mjesto nisu slučajni. Oni su produkt desetljeća ulaganja, sustava i ljubavi prema nogometu. Političke razlike – kolonijalna prošlost, regionalne napetosti, imigrantski identitet – nisu nestale, ali su na ovom turniru postale izvor snage, a ne podjela. Španjolska je pokazala da Baski i Katalonci mogu igrati kao dominantni, (ima ih ukupno 11 ii 12 u reprezentaciji?). Argentina je pokazala da nacija rođena od doseljenika može osvojiti svijet. Engleska i Francuska su pokazale da imperijalna prošlost može prerasti u multikulturalnu budućnost. Nogomet na ovom prvenstvu slavi različitost, ali i zajedništvo. I zato – bez obzira tko podigne trofej, a tko se vrati s 4. mjestom ovo su po nekim objektivnim kriterijima nacije koje ulažu u nogomet. Tek sada vidimo koliko znači hrvatsko srebro iz Rusije 2018. i bronca iz Katara 2022., ako i bronca iz 1998. u Francuskoj. Tko nije svjestan grandioznosti naših medalja nema pojma o nogometu i politici u nogometu.