Iva Majoli, jedna od najvećih hrvatskih tenisačica, osvajačica Roland Garrosa 1997. godine i nekadašnja 4. tenisačica svijeta i osvajačica 8 WTA turnira, stigla je u London na Wimbledon. Ovdje nastupa na pozivnom turniru parova s nekadašnjim poznatim igračima. Iako je najveći uspjeh ostvarila na zemljanoj podlozi, Ivi ističe da uživa posjetiti Wimbledon zbog prestižnosti ovog legendarnog turnira, a kaže kako joj ni travnata podloga za tenis nije više mrska...
"Wimbledon je poseban. Moram reći da je trava puno drugačija nego u moje vrijeme. Puno je sporija, poeni su puno duži. Može se zapravo igrati. U ono moje vrijeme zemljaši jednostavno nisu imali što tražiti na travnatoj podlozi. Ali meni je drago da se igra više i na travi", usporedila je Majoli.
Upitao sam Ivu da izdvoji neke od najdražih sjećanja koje ima s Wimbledona. "Igrački mi možda nije bio najdraži turnir, najbolji rezultat mi je bio kad sam igrala četvrtfinale (1997. op. a.), ali ovo je kraljevski turnir, sve je ovdje royalty i poseban je. Razlikuje se sigurno od svih drugih turnira i sad mi je zapravo veliki gušt dolaziti igrati i čak mogu reći da volim igrati na travi. Možda mi je i lakše u ovom trenutku nego na zemlji, manje se trči, i lijepo je što se svi družimo, uvijek se rado odazovem. Počašćena sam što mogu biti dio pozivnog turnira."
Ističe kako je ždrijeb glavnog turnira ove godine izuzetno otvoren. "U ženskoj konkurenciji dobit ćemo novu pobjednicu. Teško je reći tko će pobijediti, Osaka igra jako dobro, i Muchova igra jako dobro pa bi njihov meč mogao biti finale prije finala i netko od njih dvije bi mogao osvojiti naslov, iako je i Pegula uvijek dobra. Ali, sve je otvoreno, od četvrtfinala nadalje uvijek svatko može osvojiti"
Kada je riječ o muškom dijelu turnira, Iva nema dvojbi oko svog favorita. Njezina podrška bezrezervno ide Novaku Đokoviću, za kojeg vjeruje da ima sve što je potrebno za osvajanje još jednog Grand Slam naslova. "Naravno da uvijek navijam za Novaka i bilo bi mi drago vidjeti da osvoji još jedan Grand Slam. Igra dobro. Ako prođe današnji meč, mislim da mu je polufinale najteži ispit. Ali nekako, imam dobar osjećaj za njega. Nadam se da me neće prevariti", s osmijehom je poručila Majoli. Naglasila je kako su u završnici turnira presudne sitnice, sportska sreća i tko ima bolji dan, ali njezin unutarnji osjećaj govori joj da bi ovo mogao biti Đokovićev turnir.
"Idu opet visoke vrućine, što Sinneru sigurno ne odgovara ako se oni susretnu u polufinalu. A Novak je Novak, to su takve sitnice među njima najboljima da je malo tu pitanje i sreće i tko ima bolji dan. Ali, evo, ja imam stvarno neki osjećaj da bi ovo mogao biti njegov turnir. Vidjela sam ga na Wimbledonu u ponedjeljak, pitala sam koji je sljedeći ples, je l' će birati Stefan ili Tara... Smijao se."
Majoli se osvrnula i na trenutačno stanje u hrvatskom ženskom tenisu, o kojem ima vrlo pozitivno mišljenje. Kao dugogodišnja izbornica reprezentacije, pomno prati razvoj domaćih igračica i ističe kako nema razloga za brigu. "Imamo tri tenisačice koje su među Top 50. Donna Vekić je tu već dugo. Tu su i dvije nove mlade igračice Petra Marčinko i Antonia Ružić. Gledajte, trnovit je put prema vrhu i velika je razlika između turnira razine 125 i ovih razine 250, 500 i naravno Grand Slam turnira. Mislim da su naše igračice na dobrom putu, i već je velika stvar što Hrvatska kao mala zelja ima tri igračice u Top 50, to je ogroman uspjeh. Ne bojim se za hrvatski tenis. Mlade su igračice i nadam da ćemo napokon ući u svjetsku skupinu Billie Jean King Cupa.", kazala je.
Danas mnogi tenisači produljuju svoje karijere puno više nego je to bilo u 90-ima i početkom 2000-tih, upitao sam Ivu Majoli kako je njoj bio taj završetak profesionalnog igranja.
"Uvijek je za vrhunskog sportaša teška tranzicija nakon prekida karijere. U moje vrijeme smo jako mladi kretali u profesionalne vode, tako da smo puno ranije i završavali karijeru. Ja sam, na žalost, bila prisiljena završiti karijeru radi ramena i operacije i ozljede. Sigurno je da sam željela igrati još barem koju godinu. Ali mi je drago vidjeti da se teniska karijera produžila jer mislim da su sada igrači i igračice u kasnim dvadesetima i u ranim tridesetima u svojim top formama i to mi je drago. Pa igrač s 35 godina nije star igrač, ali kako uvijek sve rano kreće, svima se čini da je to već vrijeme za kraj karijere tada, ali ne slažem se s time. Neki igrači su najbolje rezultate ostvarivali u svojim tridesetima. Dok god te tijelo služi, dok god nema ozljeda i dok psihički i fizički možeš izdržati sva ta putovanja, zašto ne? I u nekim kasnijim godinama ti određuješ turnire koje želiš igrati, smanjiš broj turnira. Ako si u vrhu i možeš to sebi priuštiti, igraj dokle god možeš. Uvijek kažem da nema ljepšeg života od tenisa i ljudi koji se kreću oko tenisa. Zapravo sam malo i ljubomorna na današnje igrače i igračice kad vidim koliko dugo zapravo mogu imati karijere.
Na Wimbledonu je na pozivnom turniru i Martina Hingis, s kojom se Iva Majoli i inače druži, odavno su dobre prijateljice, a ne ljute suparnice kao što je to bilo u finalu Roland Garrosa 1997. godine. "Prisjećamo se trenutaka. Lijepo je što se puno nas igrača čujemo i van turnira, u kontaktu smo, družimo se, idemo i na neke godišnje odmore zajedno. Drago mi je da postoje ovi pozivni turniri i da nam daju šansu da se još družimo, i igramo i mjerkamo jedni druge, ima to svoje čari.
Majoli na pozivnom turniru mješovitih parova zvijezda nekadašnjeg tenisa igra s legendarnim Irancem Mansourom Bahramijem, čarobnjakom trik udaraca: "To će sigurno biti zabavno", poručuje Iva Majoli.
Trava je drugačija ima puno veće listove prije je bila smotana u cigare