Dolazi njegovo vrijeme, Sandro Kulenović (20) polako postaje sadašnjost Dinama, a u skoroj budućnosti sve ćemo ga više gledati u vrhu napada. Sada tu "devetku" drži Bruno Petković, no Kulenović je sve češće na travnjaku i, kako bude sve više utakmica, bit će ga sve više.
Kako biste opisali ovih malo manje od godinu dana od povratka u Dinamo?
- A bilo je tu svega, ali prvo mi se ispunio san kad sam se vratio u Dinamo. Dinamo je bila moja jedina želja, bio sam sretan jer sam se vratio kući, u momčad koja igra Ligu prvaka, koja se dokazala i u Europi dvije godine zaredom. Znao sam da trebam biti strpljiv i čekati šansu jer tu su Petković i Gavranović, reprezentativci Hrvatske i Švicarske, da se moram boriti. Onda je, nažalost, došla i ta ozljeda, tako da je bilo dosta turbulentno. Vratio sam se i sada ide sve po planu - kazao je Kulenović.
Što se u klubu promijenilo otkako ste 2016. kao klinac otišli u Poljsku?
- Nije se promijenilo puno, pogotovo što se ljudi u klubu tiče, dočekali su me svi koje sam znao tako da mi nikakva adaptacija nije trebala.
Obično se povratak u neku sredinu smatra neuspješnim odabirom puta. Kako vi gledate na to s obzirom na to da ste u Dinamo vratili nakon poljske Legije i posudbe u Juventus?
- Dinamo je u odnosu na Legiju stepenica više, Legia je fantastičan klub u kojem sam napravio prve seniorske korake, tamo sam puno napredovao, a Dinamo je korak više, klub koji se ravnopravno bori u Europi. I u Dinamu, kao mladi igrač, mogu se još isprofilirati u napadača kakav se od mene i očekuje - kaže napadač Dinama koji je prije nekoliko dana proslavio 20. rođendan.
Hrvatice ljepše od Poljakinja
Koja je razlika između naše i poljske lige u nogometnom, ali i navijačkom smislu? Znamo da oni imaju žestoke navijače, a nisu ni naši baš "cvijeće"...
- Najveća razlika je u infrastrukturi, imaju sjajne stadione, tamo su stadioni u drugoj ligi bolji nego naši u prvoj. K tome, stadioni su doslovno rasprodani za svaku utakmicu, pogotovu kod Legije. Atmosfera je fenomenalna i to fali HNL-u. Nogomet je tamo drukčiji, tamo je sve više na fiziku, ali liga je teška, uglavnom je neizvjesno. Ovdje je jasna dominacija Dinama.
Jeste li naučili poljski, bar malo?
- Jesam, i to nakon tri mjeseca, prilično dobro.
Znate li vi bolje poljski ili Kądzior hrvatski?
- Rekao bih da ja znam bolje poljski. Očito sam talentiran za jezike, kad sam bio u Juventusu, nakon četiri mjeseca pričao sam talijanski, dobro govorim engleski.
Pratite li i dalje Legiju, njihove utakmice, navijate li za njih, čujete li se s Antolićem?
- Pratim, gledam svaku utakmicu kad god mogu gledati, a s Antolićem se stalno čujem. Nakon svake utakmice Legije mu se javim, on se meni javi nakon svake utakmice Dinama. On je jako važna osoba u mom razvoju.
Što vam je najviše smetalo u Varšavi, a što u Zagrebu?
- Ne mogu reći da mi nešto posebno smeta ni u Varšavi ni u Zagrebu, ako ćemo uspoređivati, onda mogu reći da su Poljaci drukčiji od nas, puno hladniji, puno manje emocija pokazuju od nas, mi smo puno pristupačniji. A Zagreb je moj grad, tu sam rođen i ništa mi ne smeta. Varšava je gospodarski razvijenija, a i Poljska je puno veća od Hrvatske.
Poljakinje ili naše cure?
- Bez dvojbe - naše cure. Da i mislim drukčije, ne bih smio reći, cura bi me "ubila"!
Znamo da vam je uzor Mandžukić s kojim ste bili u Juventusu. Kad će Kulenović biti Mandžukić, na sljedećoj utakmici, za mjesec dana, godinu ili za deset godina?
- To samo Bog zna. Mandžukić je moj najdraži igrač, moj idol. Po nekim karakteristikama smo slični, no nastojim biti svoj, ali usporedbe s njim mi imponiraju i nadam se da ću se što prije pokazati u najboljim izdanjima.
Vi ste drukčiji tip od njega, njega prati status mrguda, a vas veselog, razgovorljivog dečka?
- Svatko je na određen način svoj. U srednjoj školi su mi se čudili, kad bismo došli u osam ujutro, svi su još bili pospani, a ja sam već pjevao po učionici. Takav sam i mislim da je to vrlina, osmijeh je najbolja opcija za sve.
Radije Ronaldo nego Messi
Koga prvog pitate za savjet, bilo da je riječ o nogometu ili o životu općenito?
- Svakako svoju obitelj, roditelje i brata, s njima najviše razgovaram. S tatom i bratom puno pričam o nogometu i utakmicama jer i oni su u nogometu, tata je igrao, sad je trener, brat još igra. A o životnim lekcijama najviše s mamom.
Koga biste radije imali uz sebe, Messija ili Ronalda, i zašto?
- Definitivno Ronalda, on može biti uzor kako se sve postiže radom, on je sve napravio upravo zato što je strašno puno radio.
Gdje se vidite za pet godina?
- Nisam dobar u predviđanju rezultata i budućnosti. Što god kažem, ispadne obrnuto, tako da ne bih puno predviđao. Jedina želja je da sam zdrav i da za pet godina igram nogomet. Ne bih se žalio ni da za pet godina budem u Dinamu, to bih odmah potpisao, a što će biti, vidjet ćemo, možda ću biti i negdje drugdje. No najvažnije je da igram, da budem zdrav - zaključio je Sandro Kulenović.