Hrvatska nogometna reprezentacija do 17 godina otputovala je u Estoniju, gdje će idućeg tjedna započeti svoj put na Europskom prvenstvu. Momčad izbornika Marijana Budimira svoj nastup u grupnoj fazi otvara 25. svibnja protiv Belgije, a nakon toga slijede dvoboji protiv domaćina Estonije 28. svibnja te protiv Španjolske 31. svibnja. Jedan od redovitih igrača Budimirove momčadi je Marin Modrić, 16-godišnji veznjak koji je kapetan kadetske momčadi Hajduka. Uoči Eura porazgovarali smo s talentiranim mladićem.
Kako je započeo vaš nogometni put?
– Moj nogometni put započeo je još u ranom djetinjstvu u mojoj Kaštel Gomilici, gdje sam napravio prve korake u NK GOŠK-u. Od malih nogu nogomet je bio moja najveća ljubav i svaki slobodan trenutak provodio sam s loptom, na treningu, igralištu ili s prijateljima nakon škole. Odrastao sam okružen nogometnom igrom i od prvih dana najviše me privlačila lopta i vrijeme provedeno na igralištu. Vrlo brzo sam shvatio da je nogomet ono u čemu najviše uživam i čime se želim ozbiljno baviti. Uz veliku podršku obitelji odlučio sam početi trenirati, a s vremenom je ta dječja ljubav prerasla u veliku strast i želju za stalnim napretkom. U GOŠK-u sam bio od 2014. do 2021. godine. Počeo sam trenirati s pet godina, a moj prvi trener bio je Ante Rajčić. Uz njega su važnu ulogu u mom razvoju imali i Dario Peraga te Damir Roso. Trener Rajčić često me stavljao da igram za dvije godine starije uzraste, što mi je puno pomoglo u razvoju i stjecanju iskustva. Posebno je lijepo bilo odrastati u klubu poput GOŠK-a iz kojeg su, uz brojne druge igrače, ponikli i Mario Pašalić, Marko Livaja te Antonio Milić, što je nama mlađima uvijek bio dodatni motiv i potvrda da se uz rad i trud može napraviti dodatni iskorak.
U Hajduku ste od 2021. godine. Kako ste uopće došli u klub iz GOŠK-a i osjećate li već sada u kadetskoj dobi tu famoznu težinu Hajdukovog dresa o kojoj se stalno priča?
– Trener Damir Roso vodio me na selektivne utakmice na kojima sam igrao protiv Hajduka. Tadašnji trener Hajduka Roko Kurtović inzistirao je da me struka Hajduka dovede i na tome sam mu jako zahvalan. U mom razvoju puno su mi pomogli treneri Kazimir i Josip Vulić, a moram spomenuti i Damira Laštru te Tina Juričića koji su mi pomogli kao kondicijski treneri. U Hajduku sam imao odlične trenere, uz Roka Kurtovića, moram spomenuti i Ivana Vukasovića, Zlatka Jerkovića te Zvonimira Milića, nadam se da nekog nisam zaboravio, a moj sadašnji trener Frane Lojić jako mi je puno pomogao. Od njega sam dosta naučio i uvijek je bio uz mene. Za njega su riječi suvišne, jer uz to što je trener, ujedno se prema meni postavlja prijateljski i očinski. Vjerujem da gotovo svako dijete u Dalmaciji sanja o tome da obuče Hajdukov dres, tako je i prelazak u Hajduk za mene bio veliki korak i ostvarenje jednog dječačkog sna. Nositi taj dres istodobno je i teško i lagano – teško zbog poštovanja i odgovornosti prema tradiciji i veličini kluba, a lagano jer radim ono što najviše volim igrajući za klub za koji navija moja obitelj, prijatelji i okolina. Posebna mi je čast što sam kapetan kadeta, jer to uključuje veliku odgovornost, ali i ponos. Smatram da sam u ovom razdoblju stekao mnogo iskustva i vjerujem da me sve to dodatno priprema za ono što dolazi u budućnosti.
Kako biste opisali sebe kao igrača? Koje biste osobine izdvojili kao svoje najveće prednosti, a na kojim segmentima igre biste najviše željeli dodatno raditi i napredovati?
– Rekao bih da sam borben, odgovoran i momčadski igrač koji uvijek daje maksimum na terenu. Volim preuzeti odgovornost u važnim trenucima i nastojim pomoći ekipi i u obrani i u napadu. Mislim da me krase radna disciplina, mirnoća u igri i velika želja za napretkom, a kao kapetan uvijek pokušavam biti podrška suigračima i primjer na terenu i izvan njega. Mislim da su moje najveće kvalitete disciplina i osjećaj za momčad. Uvijek nastojim ostati miran u važnim situacijama, dati maksimum na terenu i pomoći ekipi koliko god mogu. Također, smatram da dobro razumijem igru i da imam veliku želju za učenjem i napretkom. Naravno, uvijek postoji prostor za dodatni rad i napredak. Najviše želim raditi na fizičkoj spremi, brzini donošenja odluka i usavršavanju pojedinih detalja u igri, jer vjerujem da upravo sitnice na ovoj razini mogu napraviti veliku razliku.
Ne možemo zaobići vaše slavno prezime. Kako je to baviti se nogometom te uz to nositi prezime najboljeg hrvatskog nogometaša svih vremena Luke Modrića? Je li to na bilo koji način utjecalo na vašu svakodnevicu i imate li ikakvih zanimljivih anegdota u vezi s tim?
– Prezime Modrić, naravno, privlači pozornost i ljudi ga odmah povezuju s Lukom Modrićem, koji je obilježio hrvatski i svjetski nogomet. Meni je to prije svega motivacija i dodatni poticaj da svakoga dana radim još više i budem što bolji. Svjestan sam da takvo prezime privlači pažnju i stvara očekivanja, ali još sam mlad i trudim se ostati fokusiran na svoj put, svoj rad i svoj razvoj kao igrača. Što se tiče svakodnevice, naravno da bude zanimljivih situacija i komentara, pogotovo kada se prvi put predstavljam ili kada ljudi vide prezime na dresu. Često bude šala i pitanja jesmo li u rodu, ali na to sam se već navikao. Sve to gledam pozitivno i s osmijehom, a najvažnije mi je da me ljudi prepoznaju po mom radu, karakteru i igrama na terenu. Moj mlađi brat zove se Luka Modrić i vjerujem da bi upravo on mogao napisati roman prepun anegdota.
Za hrvatsku U-17 reprezentaciju, prema dostupnim podacima, upisali ste već 15 nastupa. S obzirom na to da ste već dulje vrijeme dio te selekcije, kako biste opisali osjećaje, okruženje i cjelokupno iskustvo u hrvatskoj mladoj reprezentaciji?
– Nositi dres hrvatske reprezentacije za mene je velika čast i ponos. Rođen sam 5. kolovoza, na veliki dan za hrvatsku povijest, pa mi je u obitelji usađena snažna emocija i poštovanje prema hrvatskom dresu. Svaki poziv u reprezentaciju poseban je osjećaj jer predstavlja nagradu za sav trud, rad i odricanje kroz godine. Nakon određenog broja nastupa mogu reći da sam stekao puno lijepog iskustva, ali i dodatno sazrio kao igrač i osoba. Atmosfera u reprezentaciji je odlična – imamo kvalitetnu grupu igrača, svi se međusobno podržavamo i zajedno radimo prema cilju. Velika je privilegija predstavljati svoju državu i igrati protiv najboljih mladih reprezentacija Europe, jer takve utakmice donose veliko iskustvo i dodatnu motivaciju za napredak. Svako okupljanje reprezentacije za mene je nešto posebno i uvijek s ponosom nosim hrvatski grb.
Kako biste opisali izbornika Marijana Budimira? Kako on utječe na vas i što je najvažnije što ste od njega naučili?
– Marijan Budimir je izbornik koji od igrača traži disciplinu, odgovornost i maksimalan pristup u svakom trenutku, ali istodobno njeguje odličan odnos s momčadi te uspješno prenosi veliko povjerenje na igrače. Mislim da nas sve motivira da budemo bolji, ne samo kao nogometaši nego i kao osobe. Od njega sam naučio koliko su važni rad, strpljenje i mentalna snaga, posebno u teškim trenucima i velikim utakmicama. Također, posvećuje puno pozornosti detaljima u igri i stalno nas potiče da brzo razmišljamo i donosimo dobre odluke na terenu. Smatram da mi je suradnja s njim uvelike pomogla u razvoju te sam uz njega u reprezentaciji stekao vrijedno iskustvo.
Na Europskom prvenstvu Hrvatska u skupini igra s Belgijom, Španjolskom i domaćinom Estonijom. Kako biste najavili ovo Europsko prvenstvo i što možemo očekivati od Hrvatske?
– Pred nama je sigurno veliko i zahtjevno natjecanje s najboljim reprezentacijama Europe. Skupina je vrlo kvalitetna i svaka utakmica bit će veliki izazov, no vjerujem da raspolažemo kvalitetom, momčadskim duhom i karakterom koji nam mogu omogućiti ravnopravnu borbu sa svima. Svjesni smo snage reprezentacija poput Belgije i Španjolske, kao i toga da će Estonija kao domaćin imati dodatni motiv i podršku publike, ali mi ćemo u svaku utakmicu ući maksimalno fokusirani i s velikom željom da predstavimo Hrvatsku što bolje. Od Hrvatske se može očekivati borbenost, zajedništvo i pravi momčadski duh. Dat ćemo sve od sebe na terenu, a vjerujem da uz kvalitetan rad i vjeru u sebe možemo ostvariti dobar rezultat i razveseliti hrvatske navijače.
Za kraj jedno pitanje izvan nogometa. Kako protječe vaše obrazovanje i kojim se hobijima bavite izvan škole i nogometa?
– Što se tiče obrazovanja, nastojim usklađivati školske obaveze s nogometnim treninzima i utakmicama, što ponekad nije lako, ali uz dobru organizaciju te podršku škole i obitelji uspijevam pratiti sve obaveze. Zbog toga i ovim putem želim zahvaliti na razumijevanju i podršci mom razredniku Zlatku Žuri, mojim nastavnicima i kolegama iz 2. A razreda smjera strojarsko-računalni tehničar u Tehničkoj školi za strojarstvo i mehatroniku Split. Svjestan sam koliko je obrazovanje važno za budućnost pa mu pristupam odgovorno koliko god mi sportske obaveze to dopuštaju. Izvan nogometa volim provoditi vrijeme s obitelji i prijateljima jer mi to pomaže da se opustim i maknem fokus s terena. Također, zanima me sport općenito pa osim nogometa pratim i druge sportove, a slobodno vrijeme koristim za odmor i regeneraciju kako bih bio spreman za nove treninge i izazove – zaključio je Marin Modrić.